Lagana izmišljena priča

Do sada sam uvijek pisao o pravim ljudima ili stvarnim događajima iz života, danas ću za promjenu probati napisati jednu izmišljenu priču sa izmišljenim likovima u izmišljenima situacijama, a naravno, svaka sličnost sa stvarnim osobama (živim ili mrtvim) je nusproizvod virtualnog života!

Dakle, bili jednom Marko, Slavko, Žarko i Darko, te Maja i Kaja.

Marko je bio sin seoskog krčmara. Stari mu je imao krčmu u koju se ulazilo na uglu kuće, unutra obični stolovi s još običnijim stolicama, šank na kojem su bile poredane one “vatrogasne” čaše, sve istog oblika, samo različih volumena, od 0,05 za žesticu do 0,2 za gemište. Bio je i đuboks, bio je i fliper, jedna drvena samostojeća vješalica i to je to. Zidovi obojeni nekom monotonom plavom bojom, nikakvih ukrasa. No posao je išao, i to jako dobro. Znao je Marko i pomagati dok nije bio u školi, a stari mu je morao osim poštene satnice dati i dobar tringeld da Marko bude sretno dijete.
Danas Marko ima veliku kuću koju je naslijedio od oca, krčma stoji godinama zatvorena, žena ga ostavila, on se pomalo odao alkoholu, ne može zadržati nijedan posao na duže vrijeme jer mu ne daju super satnicu i dobar tringeld.

Slavko je bio radničko dijete. I tata i mama su mu radili u tvornici, zaposleni cijeli život. Nisu mogli ništa uštedjeti, jedva su preživljavali od prvog do prvog, ali ajde, ipak su svaki mjesec platili režije, kad je bila plaća otišlo se u dućan po fasung, a mama je dobila i stan od tvornice u kojoj je radila, pa su i s te strane bili zbrinuti. Bio je Slavko uvijek među odlikašima, pa je upisao i faks, bio četvrti na prijemnoj rang listi. No ipak starci nisu mogli odvajati za još jednu stanarinu, i Slavko je prekinuo studiranje.
Danas je Slavko sretno oženjen, otac dviju curica, poslovođa kod jednog privatnika.

Žarko je dijete gastarbajtera. Uvijek je prvi (ako ne i jedini) imao novo čudo iz bijeloga svijeta, mjehuriće koji su se radili pušući u neku šuplju žlicu, koturaljke, romobil, televizor, kazetofon, gramofon, autiće na baterije, voki-toki, walkman itd. No Žarko je uvijek volio i tući one siromašnije, rugati im se zbog njihovog imovinskog stanja, zbog toga što su dva brata nosila jedne cipele, zbog toga što nisu znali što je to kazetofon, zbog toga što su bili gladni. Počeo je Žarko biti glavni izazivač i sudionik svih tučnjava, pa je i socijalna služba počela dolaziti zbog njegovog devijantnog ponašanja, no onda su nekako uvijek njegovi roditelji došli iz Njemačke i Žarko je obećao da će biti dobar. Do slijedeće tučnjave s noževima.
Danas je Žarko policajac i strašno voli pokazivati kako je on taj koji dijeli pravdu, pa je prema tome automatski i uvijek pravo na njegovoj strani.

I od Darka su roditelji bili gastarbajteri, no on nije dobivao najnovija čuda tehnike, niti je dobivao novac ako mu nije bio potreban za školu. Darko je bio kod djeda i bake dok su roditelji radili u Njemačkoj, i dok nije bio u školi, pomagao je u polju, u štali, i kad je završio sa svim poslovima, onda je išao pisati domaću zadaću.
Danas Darko ima svoju veliku kuću koju je sam napravio, i tvornicu. Zapošljava 20 ljudi. Puno rade, ali im nije na kraj pameti da promijene posao. Jer puno rade, ali dobivaju i korektne plaće za to, plus božićnicu i uskršnjicu.

Tu su još Maja i Kaja.
Maja je odmalena bila lijepo dijete. Roditelji su joj govorili kako je lijepa. Djed i baka su joj govorili kako je lijepa. Susjedi su joj govorili kako je lijepa. U vrtiću tete, u školi učitelji, svi su joj govorili kako je lijepa. Mladići su joj govorili kako je lijepa. Naravno, to su joj mogli govoriti samo mladići koji su imali auto i novac. Drugi je nisu smjeli ni pogledati, ona svakako njih nije gledala.
Danas Maja ima muža koji ima ljubavnicu javno, koji s ljubavnicom odlazi na ljetovanje i zimovanje. No Maja ima mužev novac, pa cijele dane provodi kod frizera, pedikera, manikera, kozmetičera, ima nekoliko isto takvih prijateljica s kojima ogovara one prijateljice koje nisu pristupne razgovoru.

I Kaja je bila lijepo dijete. No dijete koje je znalo što hoće, a nisu joj drugi govorili što mora htjeti. Ona je znala misliti svojom glavom, I danas smišljava interijere za svačiji džep, ima posla preko glave, ali si ipak uvijek ostavi i vremena za obitelj.

Danas su se Marko, Slavko, Žarko i Darko, te Maja i Kaja sreli na obljetnici mature.
Marko se napio već prije početka večere, Žarko i Maja su uporno tražili sugovornika s kojim će provesti večer, no to im nikako nije polazilo za rukom, a Maja nikako nije mogla shvatiti zašto je izbjegavaju i oni njeni nekadašnji dečki kojima je dozvoljavala da je gledaju.
Slavko, Darko i Kaja su proveli ugodnu večer s još nekoliko prijatelja iz školskih dana, plešući, pjevajući, razgovarajući.