Lijepa priča na putu Čakovec – Varaždin: Taj dječak je moj heroj

Dean Posavec iz Čakovca poslao nam je priču o događaju koji mu je izmazio suze na oči

Neki dan ujutro vozim kćer iz Čakovca u Varaždin, pošto pohađa srednju u Varaždinu, da bi kupili knjige. Parkiramo u gradskoj garaži, obavimo kupnju i odlazimo na park automat platiti parkiralište.
Prilazi nam dječak romske nacionalnosti ispružene ruke u kojoj je imao par lipa i veli: “Striček molim vas nešto sitno za hranu.”, a ja, kakav sam uvijek, našalim se i velim:” E sad ćeš još ti meni morati posuditi za kartu.”
Dječak je imao nekih 10 godina.
Iz moje zezancije izrodila se najljepša priča , i moj doživljaj kao i moje kćeri.
Sat parkinga je 5 kn, ja to nisam znao, imao sam 4 kn. Pustim i piše nedovoljno sredstava ili ne sjećam se više, uglavnom nedostajala mi 1 kuna.
Mali Rom još uvijek stoji kraj nas, gleda park automat i veli: “Treba Vam još 1 kuna!” i stavi ruku u svoj džep i izvadi kunu, u drugoj je još držao lipe, i želi pustiti tu kunu za mene da mogu kupiti kartu.
Ja se skamenio, kćer 18 god. zanijemila…i on dalje pokušava tu kunu ubaciti u automat, a jedva da bi mogao zbog visine.
Kažem mu čekaj, zezao sam se, kći je imala sitnog, izvadila , ubacili i dobili kartu, a njemu dali ostatak kovanica što smo imali.
Nije znao kako zahvaliti, ali nije ni znao da je nas njegova gesta i njegov nesebični potez, kada je uzeo jedinu isprošenu kunu i ponudio je nama s takvim osmjehom na licu i srećom što on može nekome pomoći.
Zagrlio sam ga desnom rukom preko njegovog ramena , i rekao mu nešto , ne sjećam se točno, jer šok u meni je bio jači od trenutka, jer kad ja ostanem bez riječi i reakcije onda je to nešto vanzemaljsko.
Otišli smo i cijeli put šutjeli u vožnji do Čakovca, ja i kći, ne prozborivši ni riječi. Tek doma, kad smo došli sebi, ispričali obitelji, vjerujte svi smo bili na rubu suza i cijeli dan i drugi dan još bili pod dojmom nečeg najnormalnijeg u životu, a opet zbog toga na rubu suza i pokoje prelivene.
Taj dječak je moj heroj, Bog ga poslao da svima nama pokaže da ipak ima nade za ovu zemlju, ovu društvo, bilo da si Međimurac ili Varaždinac, važno da si Hrvat, nebitne vjere, izgleda i statusa.
On je moj Bog.

Dean Posavec