Ma kojih 50, nama treba samo jedna nijansa sive

U Hrvatskoj je problem što sve što se dijeli, dijeli se samo na dvije mogućnosti, treća opcija jednostavno u glavama Hrvata ne postoji. I sami Hrvati se dijele u dvije grupe:

• na one koji kradu, lažu i varaju,
• na budale koje to sve ovima prvima dozvoljavaju!

I ne samo da im dozvoljavaju, nego ih u tim krađama i prevarama srčano brane i opravdavaju! Pojavi li se naznaka neke treće opcije, obje grupe udruženo je gaze i zatiru. Prva grupa jer  u toj trećoj opciji vidi opasnost za svoj opstanak, a druga grupa zato jer joj je tako rekla prva grupa. A tu je i strah od postojanja nekog oblika inteligencije izvan prve grupe.

Iako se spominje siva boja na području ekonomije, u Hrvatskoj je sve ili crno ili bijelo, nema sive, a kamoli neke druge boje iz svjetski priznate palete boja. I svi smo savršeni, bez obzira u koju grupu spadamo.

Pogledajte malo oko sebe u čekaonici kod liječnika, na misi, a pogotovo poslije mise, vani u parku, u nekoj zbornici, komori, ma gdje hoćete, svi savršeni, a ta savršenost se da u stvari opisati ovako:

Sjedim u čekaonici ambulante, čekam na red i slušam nekoliko žena kako se busaju u prsa kako se velike vjernice, no meni se čini da su samo velike ohole sebične pohlepne alapače. I puna su mi već usta pljuvačke jer svako malo se čuje : pljuni mi u usta ako lažem!

Pravo ogledalo naše savršenosti su virtualne mreže. Svako malo netko baci neki vlastiti dubokouman status, citira neku dubokoumnu misao neke poznate osobe, razočaran neiskrenošću neke osobe u svom okruženju, i taj post je zatrpan komentarima tipa Istina!, Upravo tako!, Ma kao da opisuje moj život!, Razumijem te!  i složno pljuju po toj nekoj nepoznatoj osobi koja je navodno razlog objave. Pri tome nitko ne da ni naslutiti da je možda ponekad i sam nekog razočarao, uvrijedio, hotimično ili slučajno, jer naravno, mi smo svi anđeli, samo oni druga su zla, živi đavoli.

Ispada da smo mi Hrvati izgubili sva ljudska obilježja, sve ljudske karakteristike i svi smo se modificirali ili u anđele ili u đavole.

Stoga se nameće i logično pitanje: kog vraga će nam vlastita država, Hrvatska? Mi smo to odavno prerasli. Naš dom je ili Kraljestvo nebesko ili neki krug u Paklu! No tamo gdje Hrvati nastupe, to ne može dugo opstati pa neće začuditi vijest jednog dana da se Kraljestvo nebesko raspada usprkos svojim braniteljima i da je u Paklu zahladilo jer su i međuljudski, tj. međuđavolski odnosi zahladnjeli.

Možda su ovi što su iselili spas za nas, možda negdje pokupe virus samokritičnosti pa nam ga prenesu za vrijeme nekog ljetovanja u svojoj bivšoj domovini. Nadam se i da medicina neće toliko napredovati da bi pronašla lijek protiv tog virusa samokritičnosti pa da se raširi uzduž i poprijeko, po cijeloj Hrvatskoj, a ako treba i Hercegovini!