Maratonsko plivanje i dug boravak u svemiru jednako utječu na srce
Dugotrajni boravak u svemiru i maratonsko plivanje imaju nešto zajedničko: mogu smanjiti srce, zaključili su znanstvenici u studiji koju je predvodio internist s teksaškog sveučilišta.
Usporedili su učinke jednogodišnjeg boravka u svemiru na tijelo astronauta Scotta Kellyja s učincima koje je na tijelo plivača Benoita Lecomtea ostavio pokušaj da prepliva Tihi ocean, prenosi N1.
U oba slučaja riječ je o izostanku opterećenja koje na srce čini gravitacija, a što izaziva atrofiju srca.
Ni u jednom od dva slučaja vježbe nisu bile dovoljne da kompenziraju promjene na srcu.
Studiju je vodio dr. Benjamin Levine, profesor internist na Sveučilištu u Texasu Southwestern Medical Center u Dallasu, a objavljena je u časopisu Circulation.
Rezultati studije važni su dugotrajna putovanja u svemir – kao što su ekspedicije na Mars koje NASA planira idućih desetljeća.
– Jedna od stvari koje smo naučili iz mnogo godina studija, jest da je srce nevjerojatno plastično. Stoga se srce prilagođava na opterećenje – kaže profesor Levin za BBC News.
– U svemiru se događa to da srce više ne mora pumpati krv prema gore, jer nema gravitacije – objasnio je.
Scott Kelly proveo je 340 dana na Međunarodnoj svemirskoj stanici (ISS) kako bi znanstvenicima omogućio da prouče učinke dugotrajnih letova na ljudsko tijelo.
Plivač Benoît Lecomte, koji je ranije preplivao Atlantski ocean, počeo je 5. lipnja 2018. drugi pothvat, preplivati Tihi ocean. Lecomte je preplivao 2.821 kilometar u 159 dana, a zatim je odustao od pothvata.
Plivanje u dugim vremenskim razdobljima također djeluje na srce jer mijenja opterećenje koje srcu čini gravitacija s obzirom na to da je tijelo u vodi u horizontalnom, a ne u vertikalnom položaju.
Lecomte je plivao u prosjeku 5,8 sati na dan i spavao je osam sati noću. To znači da je svakog dana između devet i 17 sati bio u ležećem položaju.
Znanstvenici se ponekad koriste studijama ležanja u krevetu kako bi simulirali svemirski let jer ležanje uklanja pumpanje od nogu prema glavi koje opterećuje srce. No profesor Levine smatra da je uronjenost u vodi tijekom duljeg vremena u horizontalnoj poziciji čak bolji model za simulaciju boravka u svemiru.
U slučaju obojice muškaraca srce nije moralo pumpati krv prema gore pa je tako počelo gubiti masu.
– Kada pogledamo u lijevu klijetku (srca) vidimo gubitak od 20 do 25 posto ukupne mase u četiri ili pet mjeseci kako je Lecomte plivao – rekao je suautor studije dr. James MacNamara sa UT Southwestern Medical Center.
– U kapetana Kellyja uočili smo specifično gubitak mase od 19 i 27 posto u godini dana – rekao je.
Vježbe naravno djeluju tako da smanje proces gubljenja srčane mase. Astronauti na ISS-u intenzivno vježbaju kako bi ublažili gubitak mišićne i koštane mase što se događa u orbiti.
Međutim, čak ni režim vježbanja nije bio dovoljan da spriječi atrofiju srca u kapetana Kellyja.
Na početku studije, znanstvenici su se pitali hoće li količina tjelovježbe koju čini plivač Lecomte u vodi spriječiti gubitak srčane mase.
– Apsolutno sam bio uvjeren da Benoitovo srce neće atrofirati. I to je ono najljepše u znanosti – doznate najviše kada pronađete nešto što niste očekivali – objasnio je prof. Levine.
– Pokazalo se da kada plivate toliko sati na dan, to nije kao kad pliva Michael Phelps jer on pliva iz sve snage. U slučaju Lecomtea to je bilo relativno lagano plivanje i “nije bilo dovoljno tjelesne aktivnosti. Niska razina tjelesne aktivnosti ne štiti srce dovoljno da bise ono moglo prilagoditi gubitku gravitacije – kaže Levine.
Prilagodba srca na nove uvjete nije dugoročna, obojici muškaraca srca su se vratila u normalu kada su kročili na čvrsto tlo.
No srčane pretkljetke (atrija) šire se u svemiru zbog promjena načina protoka i to može voditi stanju zvanom fibrilacija atrija, kada srce kuca brzo i nepravilno i može povećati opasnost od srčanog udara.
Postoji i druga opasnost za srce tijekom putovanja u svemiru. Viši postotak zračenja može ubrzati koronarne bolesti i zbog toga astronauti idu na preglede zbog moguće ateroskleroze. No astronauti koji lete u svemir uglavnom su ljudi srednjih godina, a problem staranja plaka u stijenci krvnih žila nastaje u starijoj životnoj dobi.
To je važno jer srčani udar u svemiru bio bi katastrofa.
Prof Levine dio je NASA-ina programa zvanog Cipher koji će poslati još 10 astronauta u svemir radi istraživanja učinaka dugotrajnog svemirskih misija.
*********************************INTERMEZZO**********************************
