Mišek, ma ti si naš!

Ima nešto u zraku, to je definitvno!

Socijalne mreže su zatrpane slikama neba jučer iznad Međimurja jer jučer je definitivno dokazano da:

1)  nas posjećuju vanzemaljci u svemirskim brodovima koji izranjaju iz oblaka,

2) nas zasipaju chemtrailsima,

3) je Bog ljut na Međimurce,

4) priroda se zna poigrati svojim čarima!

A kad smo već kod Međimuraca, zapeo mi za oko jedan email otprije dan-dva naslova Odluka NO o kažnjavanju Međimuraca.
Osim što u tom emailu ima puno gramatičkih i pravopisnih grešaka, i iako se u naslovu spominju samo Međimurci, na popisu onih kojima su izrečene opomene su i Varaždinci, pa evo jednom u povijesti da je i Varaždin potpao pod Međimurje, a ne da samo uvijek Varaždinci polažu nekakvo pravo jurisdikcije nad Međimurjem.
A na listi onih kojima je izrečena opomena se nalaze i ljudi koji uopće nisu članovi te stranke, bar ne više, uz opravdanu sumnju da li su ikada i bili članovi te stranke.
Zapravo strančice.
A velik je problem malih stranaka što uglavnom ne znaju koliko imaju članova i tko su im sve članovi.
Obično na svojim web stranicama imaju online pretpristupnice, i dok vi čekate da ispunite i nekakvu pristupnicu one vas već vode u svom Registru kao člana, jer je ta online pretpristupnica automatski i pristupnica.
No ako isto tako online pošaljete da ne želite biti (više) član te stranke, e tu vas ne brišu automatski iz Registra jer je svaki član važan da ispadne da je porastao broj članova.
Naravno, ako to njima u nekom trenutku odgovara, onda ste čak i aktivni član, a ako bi vama odgovaralo da budete aktivni član, e to više ne odgovara starosjediocima te stranke. Znači, Vaše je samo da šutite i hoćete-nećete budete broj na papiru kao jedan od mnogobrojnih članova te brzo rastuće stranke.
A pravi crni humor može nastati (zapravo i nastaje) kad te male stranke optužuju USKOK, CIA i omiljenog Vasu da ih špijuniraju, a one same šalju službene emailove sa svakakvim podacima na brdo emailova koje uopće nemaju pod kontrolom. I iako im pošalješ povratnu poruku da nisi član, ne želiš dobivati njihove emailove, neka te skinu s mailing liste, ti natrag dobiješ informaciju s kim su u pregovorima za koaliciju.
I nakon nekoliko izmjena emailova u kojima nastojiš objasniti da nisi i ne želiš biti član, njihov odgovor se svede na Ma mišek, ti si naš!
Ne znam kakvu korist imaju tim samozavaravanjem, ali zašto se onda čude kad od XYZ članova na spisku oni dobiju samo XY glasova, Z se negdje izgubio.

A izgubio se bome i konobar na Filozofskom fakultetu.
Dodje mu studentica zadnjeg dana mjeseca rujna platiti račun sa novčanicom 200 kn, a on ljutito baci novčanik na šank pitajući se odakle studentima 30. u mjesecu novčanica od 200 kn, da bi oni svi trebali plaćati fakultet, pa ne bi onda imali toliko para.
Jadan Filozofski fakultet, niti pametnog dekana, niti dobrog konobara.
Iako, dok s jedne strane branimo sam FF od dekana (na sreću suspendiranog), trebalo bi Filozofskom svejedno malo rehabilitacije jer se sam malo smjestio na nekakvo prijestolje, pa nema šanse da neka student s Hrvatskih studija upadne i na paralelni upis na Filozofskom. Čak niti studenti s Filozofskog u Zadru. Jer samo je jedan jedini Filozofski – onaj u Zagrebu.

A ovih dana sam i sam krenuo na jednu vrstu rehabilitacije, na fizikalnu terapiju. To vam se nalazi u podrumu Županijske bolnice Čakovec. Ne možeš izbjeći dojam da je smješteno tu tek toliko da se može reći da postoji i Odjel fizikalne terapije. Sve nabito, nema privatnosti između ženskih i muških pacijenata, a na hodniku propuh vuče 100 na sat. Jer to je baš ono što treba onim pacijentima koji su upravo zbog propuha i pokupili neke probleme sa zglobovima, vratom itd.
Naravno, na fizikalnu terapiju dolaze i sami doktori, a da zadovoljimo rodnu ravnopravnost, i doktorice.
Eto ima jedna doktorica koja voli odmah ući unutra, ne da se njoj ostavljati karton i čekati, a još više voli biti sama u kabini za tri osobe. A ima i jedan doktor koji ostavlja karton na za to predviđenom mjestu, i strpljivo, zajedno sa ostalim pacijentima, čeka na red.
Fizioterapeutkinje ljubazne, posvećene pacijentima, vode brigu da svatko dobije terapiju koju treba i koliko treba.
Nemaju vremena za međusobni razgovor.
Osim u Dvorani. Tamo se malo vole zapričati pa zaborave i pokupiti karton ostavljen u hodniku u kutijici, pa kad nakon nekog vremena vidite da svi izlaze, a nitko nov ne ulazi, uzimate sami svoj karton i ulazite unutra.
Predajete karton, legnete na strunjaču, no ili morate sačekati da si fizioterapeutkinje razmjene najnovije informacije tko je koga, kada i gdje, ili jednostavno urgirate da vam posvete pažnju da možete početi s terapijom.
Jer nije valjda da se mora završiti škola za fizioterapeuta samo zato da se upiše u karton da ste taj dan bili na terapiji.
Još bolje bi bilo da te vježbe radite samo doma i naučite ih već prvi dan, ma što naučite prvi dan, ima da znate vježbe čim dolazite da ih ne ometate.

A vježbanje je tako i tako zdravo.
Naravno, kad se spomene vježbanje, svi odmah pomisle na fizičko vježbanje.
A postoji i psihičko vježbanje. No njega nitko više niti ne primjećuje.
Pa tko još postoji u ovoj državi sa zdravim razumom, kad zdravog razuma ponestaje i u srcu Evrope?