Mobbing u Međimurju: ispovijest jednog radnika

Vlasnik tvrtke je urlao da sam uboga sirotinja i da će me zgaziti kao crva, a potom me udario

Prijetnje, ponižavanje, vrijeđanje, psihičko, pa čak i fizičko zlostavljanje na poslu, u današnje su vrijeme više pravilo, nego iznimka. Da radnička prava u Hrvatskoj, po svemu sudeći, postoje samo kako bi ih se kršilo, na svojoj je koži osjetio i S.F., 62-godišnji radnik iz okolice Čakovca kojeg je vlasnik tvrtke, nakon lavine uvreda, čak i udario.

Na razgovoru, na kom su trebali izgladiti stvari, nasilna je epizoda reprizirana, a nakon što se radnik potom nije pojavio na poslu – uslijedio je otkaz zbog kojeg mu je onemogućena i naknada sa Zavoda za zapošljavanje.

“Radio sam u privatnoj firmi, za tokarskim strojem, u potpuno neljudskim  uvjetima. Ljeti su se temperature u tom prostoru, gdje su nekada držali svinje, penjale na preko 40 stupnjeva, a zimi smo se doslovno smrzavali na dvoznamenkastim minusima. Iako rad na tokarskom stroju iziskuje preciznost i maksimalan oprez, radio sam uz slabu rasvjetu, u polumraku. U radionici nije bilo ni pribora za prvu pomoć niti protupožarnog aparata, no vlasnik zbog toga nikada nije dobio nikakvu kaznu, jer inspekcijskog nadzora nije bilo, a mi zaposleni smo o svemu šutjeli, u strahu da ćemo ostati bez posla”, priča nam bivši branitelj koji je, nakon što je skinuo uniformu, ponovo obukao svoje radničko odijelo, odlučan da jednog dana ode u zarađenu mirovinu.

Iza njega je sada već tri desetljeća iscrpljujućeg rada na strojevima, no ni sve te duge godine rada, ni psorijatični artritis koji ga muči, nisu ga slomili kao ponižavajuće iskustvo koje je lani doživio u hladnoj i mračnoj radionici privatne tvrtke u kojoj je bio zaposlen.

‘Nešto se u meni prelomilo’

“Tog siječanjskog dana u radionici je bilo minus 12 stupnjeva. Radio sam odjeven u dvije debele jakne, no prsti, koji su stalno bili u dodiru s hladnim metalom, doslovno su bili ukočeni. Tada sam dobio nalog da se sa svog stroja preselim na drugi. Kao i uvijek, poslušao sam, no tada sam vidio da je taj stroj u katastrofalnom stanju i da mi treba najmanje sat vremena da ga očistim i dovedem u funkciju. Kada sam to rekao šefu, razbjesnio se. Ljut što odmah nisam počeo raditi, počeo je urlati, a potom se obrušio na mene uvredama i psovkama. Gutao sam i šutke čistio stroj, a onda se nešto u meni prelomilo te sam, sat prije kraja radnog vremena, ostavio posao i krenuo prema garderobi. Razjareni poslodavac je krenuo za mnom, a kada je vidio da se spremam otići, zamahnuo je rukom te me otvorenom šakom snažno udario po vratu, a potom i silovito gurnuo. ‘Ti si obična nula, gnjido, uboga sirotinjo, zgazit ću te kao crva’, zaurlao je. Sve je to vidio i čuo poslovođa, no u strahu da će ostati bez posla, nije kasnije htio dati iskaz”, priča S. F.

Ošamućen od udarca po vratu, odvezao se do policijske postaje, a potom i na Hitnu.

“Pregled liječnika na Hitnoj čekao sam tri sata, a nakon što je napravio zapisnik, vratio sam se u policiju, gdje su tražili da platim 20 kuna za papirologiju. U džepu sam tada imao samo deset kuna, pa mi je dežurni policajac posudio ostatak, no, bilo je to 20 kuna bačenih u vjetar, jer sve je ostalo tek mrtvo slovo na papiru”, kaže radnik.

Nakon što je poslodavca prijavio policiji, bio je, kaže, svjestan da su vrata privatne firme za njega zatvorena te se odmah sljedećeg dana otišao prijaviti na Zavod za zapošljavanje kako bi si, bar na neko vrijeme, dok ne pronađe drugi posao, osigurao kakvu-takvu naknadu HZZ-a.

Otkaz zbog nejavljanja na posao

“Bio je to početak nove drame. Poslodavac mi je predložio da sam dam otkaz ‘iz obiteljskih razloga’, na što nisam pristao. Potom me pozvao na, kako je rekao, ‘pomirenje’. Budući da mi je supruga nezaposlena, imam ovrhu na plaći i školujem dvoje srednjoškolaca, pregrizao sam ponos i otišao sam u firmu. U želji da sačuvam taj jedini prihod koji smo imali, bio sam spreman zaboraviti sve, i poniženja i udarac, no na razgovoru je vlasnik tvrtke ponovno počeo urlati te je pokušao fizički nasrnuti na mene, u čemu ga je, u posljednjem trenutku, spriječio njegov sin. Iako tada nisam vidio budućnost za svoju obitelj i nisam znao od čega ćemo živjeti, odlučio sam da me ta firma više nikada neće vidjeti. No, mojim problemima ni tu nije kraj. Nakon nekoliko dana uslijedio je novi udarac – uručen mi je otkaz zbog nejavljanja na posao više od tri dana te ugrožavanja rokova isporuke, nakon čega su mi i sa Zavoda za zapošljavanje uskratili naknadu za nezaposlene. Napisao sam žalbu, no i ona je odbijena”, priča radnik iz Međimurja koji se, kako kaže, uvjerio da su u zemlji, za koju se i sam borio, prava radnika danas tek mrtvo slovo na papiru.

Nakon što je shvatio da više nema vrata na koja bi mogu pokucati, očajan i izgubljen, na svojoj je Facebook stranici napisao što ga je sve zadesilo.

“Poslije nekoliko dana, javio mi se čovjek iz Sindikata realnog sektora Hrvatske, pozvali su me da dođem na razgovor i na moje iznenađenje, financijski su mi pomogli, što je meni i mojoj obitelji omogućilo da preživimo te crne dane”, kaže S. F. Nakon nemilog događaja u firmi u kojoj je radio, odlučio je obratiti se i inspekciji rada.

Civilna tužba je nemoguća misija

“Primio me inspektor za ozljede na radu koji mi je kratko rekao da jedino civilnom tužbom mogu pokušati nešto postići, no to je skupo, a samim tim i nemoguća misija. Tom sam prilikom inspektoru ukazao i na brojne sigurnosne propuste u toj privatnoj firmi i na neljudske uvjete rada, no on je na sve to samo rezignirano slegnuo ramenima. Šest mjeseci kasnije na moju je adresu stiglo izvješće Inspekcije rada u kom je pisalo da je u toj radionici sve u najboljem redu”, kaže S. F. U međuvremenu je ipak imao sreću te je pronašao novi posao u struci.

“Sada radim u firmi koja većinu svog proizvodnog programa plasira u EU. U hali imamo i grijanje i sustav za hlađenje, a poslodavac, iako prezaposlen, uvijek nađe vremena za konstruktivan razgovor te mnogo toga, u procesu proizvodnje, zajednički dogovaramo”, kaže radnik iz Međimurja, u nadi da će, na novom poslu, ostati do zaslužene mirovine.

Autor: Sanja Rapaić / 100posto