Najbogatiji troše čak devet puta više od siromašnih

Prosječna obitelji potrošila je u 2014. godini za hranu, odjeću, režije, prijevoz, obrazovanje, zdravstvo, komunikacije i ostale životne izdatke 81.315 kuna, objavio je Državni zavod za statistiku. Međutim, radi se tek o statističkim, prosječnim troškovima jer detaljniji podaci pokazuju da je više od 60 posto kućanstava moglo potrošiti bitno manje od toga: deset posto obitelji s najnižim troškovima trošilo je tek 20.000 kuna te godine, odnosno 1667 kuna na mjesec za tročlano kućanstvo, piše Jutarnji.hr.

Zadržali standard

Radi se o devet puta manjem iznosu od onog koji si je moglo priuštiti deset posto najbogatijih. Oni su 2014. potrošili nešto više od 187 tisuća kuna.

Sudeći po ovim podacima, socijalne razlike, točnije mogućnosti u hrvatskom društvu tijekom krize ozbiljno su se produbile: tijekom 2008. godine najbogatiji su trošili 6,5 puta više od najsiromašnijih. Tijekom kriznih godina novac koji su mogli potrošiti najsiromašniji – unatoč ozbiljnom povećanju osnovnih troškova života, poput režijskih troškova – smanjio se za petinu (sa 25.000 na 20.000 tisuća kuna), dok se onaj najbogatijih povećao za gotovo 44.000 kuna.

Najsiromašniji su, čini se, živjeli još skromnije, a najbogatiji su svojim prihodima očito mogli pratiti brojna poskupljenja i zadržati raniji životni standard.

Dohodak kao 2008.

Kako se kretao dohodak pojedinih obitelji kroz godine nije moguće precizno utvrditi jer se u međuvremenu promijenila metodologija prikaza dohotka te se on više ne izražava kao prosječni dohodak kućanstva, već kao ekvivalent. Državni zavod za statistiku izračunao nam je prosječni dohodak kućanstva za 2014., ali ne i po dohodovnim razredima, odnosno decilima.

Statistička je obitelj u 2014. tako zaradila 79.843  kune – dakle, oko 1500 kuna manje od onoga što je u istoj godini potrošila. Može se pretpostaviti, temeljem podataka iz ranijih godina, da je tek 30 posto najbogatijih zaradilo dovoljno da pokrije svoje troškove. Prosječni dohodak obitelji s najvišim prihodima 2008. godine bio je oko 200.000 kuna, što znači da su mogli i uštedjeti oko 57.000 kuna godišnje. Najsiromašniji te su godine – unatoč vrlo skromnim troškovima – zaradili gotovo 10.000 kuna manje od visine osnovnih životnih troškova.

Prosječni dohodak obitelji u 2008. godini bio je vrlo sličan onome iz 2014.; iznosio je 79.274 kuna. Prosječni su troškovi bili pak 7000 kuna veći od onih 2014. godine.

Usporedba strukture troškova pokazuje kako se mijenjao standard najsiromašnijih i najbogatijih. I 2008. i 2014. oni s najmanje novca – a najčešće se radi o socijalnim slučajevima i nezaposlenima kojima su glavni izvori prihoda državne naknade – gotovo polovicu svega što su imali na raspolaganju trošili su na hranu. Onima s najvišim prihodima hrana je 2014. odnosila oko 23 posto ukupnog budžeta za troškove. Tek nešto manje od tog udjela, oko 18 posto, oni s najvećim prihodima trošili su na prijevoz, iz čega se mogu iščitati povećani troškovi za održavanje automobila. Upravo na toj stavci – prijevozu – najviše je pao udio troškova onih s najmanjim prihodima, sa 7,3 na 2,2 posto. Čini se da su i oni koji su imali automobil u najboljim godinama tijekom krize ostali bez njega.

Skuplje režije

Najviše su im pak porasli troškovi za stanovanje i energente, na koje su 2014. potrošili čak 27 posto ukupno raspoloživog novca. Kod ove populacije prvenstveno se radi o režijskim troškovima, koji su ozbiljno poskupjeli posljednjih godina. Najbogatijima troškovi stanovanja u ukupnom udjelu ostali su na razini onih iz 2008. godine.

Budući da se radi o udjelima u ukupnim troškovima, treba imati na umu da su konkretni iznosi koje su za pojedine stavke trošili najsiromašniji padali, a oni najbogatijih rasli. Tako su, primjerice, troškovi za hranu najsiromašnijih i 2008. i 2014. iznosili oko 43 posto ukupno potrošenog novca, no u apsolutnim iznosima oni su na godišnjoj razini zadnje pretkrizne godine iznosili 10.913 kuna, a 2014. gotovo 2200 kuna manje. Za stanovanje i energente najbogatiji su u obje promatrane godine potrošili oko 11,5 posto ukupnog novca za troškove, no 2008. godine radilo se o 16.057 kuna, a šest godina kasnije o 21.698 kuna.