Kako da progledaju glasovi u mojoj glavi?
Mislim da je bilo već jako puno članaka, postova, blogova, doktorskih disertacija posvećenih temi što se gdje kupuje. Posebno se analizirala ponuda u uredima Hrvatske pošte, pa na kioscima Tiska, pa u Konzumu itd. Osobno, mislim da su se previše požurili žrtvovati Todorića jer je imao u planu i da vam na blagajni s onim čitačem bar kodova očitaju dok stojite u redu i organizam pa kad vide što vam ne šljaka odmah vas obavijeste o akcijama koje imaju: dva bubrega za cijenu jednog na odjelu mesa, perike protiv ćelavosti na odjelu igračaka, krvne pretrage na odjelu pića itd. Čovjek bi do sada već imao dvije Smokvice: jednu za do 30°C, a drugu za više temperature. A sad nam Smokvicu uzeli Mađari:(
Uglavnom, po takvim napisima čovjek bi pomislio da uopće nije problem nešto kupiti, no ja kao ja, uspio sam naći jedan problem. Naime, za čitanje su mi potrebne naočale, dioptrija +1,50. Naočale koristim već godinu dana (koristio bi i duže da 8 mjeseci nisam čekao na red kod očnog specijaliste). Jednom sam ih zaboravio ponijeti na posao pa sam odlučio kupiti još jedne. Nakon što sam obišao nekoliko trgovačkih centara, kupio sam jedne u ljekarni. Em je bila gužva, em sam ja malo lijen isprobavati i ja uzeo prve pružene. Jest da su mi jako sexy pristajale i pomlađivale me za jedno dvadeset godina, no bio je jedan problem: ja imam veliku glavurdu pa sam ih malo prisilno stavljao dok su mi trebale. I naravno da nisu izdržale taj stres i pukle su. Ali sad ja imam već tog shopping iskustva pa ja ponovo po trgovačkim centrima, drogerijama, ljekarnama. No izgleda u medicini imaju striktno određeno koliko čovjeku smije narasti glava pa su mi sve cvike nekako male. Treba pronaći neko novo mjesto za kupnju naočala.
Dioptriju sam nedavno prekontrolirao pa sam odlučio onda otići kupiti naočale tamo gdje mi je bilo najlogičnije: kod optičara! Rezoniram: optičari imaju različite okvire pa će se naći i za moju glavu. E jadne li moje i glupe logike!
Svi , ali svi odreda su me pogledali k’o telca i s podsmjehom odgovorili ili kratko ne, ili se upustili u malo dublje ponižavanje glupe mušterije kojoj je na pamet pala luda pomisao da bi kod optičara mogla kupiti naočale!
U jednoj (onoj nekad državnoj optičarskoj radnji) pita mene nadmeno mlada dama imam li papire? Pa imam, imam A4 formata za printanje, imam papiriće za bilješke, imam WC papira, ali doma, ne sa sobom, pa pitam ako može bez papira, ja bi platio gotovinom. A ne može, bez papira ništa. Ma ‘oću vraga po ovoj vrućini ići doma po papire i natrag.
U onim razvikanijim optičarskim radnjama pogled je prve sekunde bio čak i samilostan, hvala vam na milosti! No ja bih samo htio kupiti naočale dioptrije +1,50 za čitanje s okvirima koji stanu na moju tintaru bez žuljanja! That’s all folks!
Dakle, dragi čitatelji, kad već ne mogu naći kod optičara naočale, ako slučajno naletite negdje u mesnici, zoo dućanu, trgovini obućom ili pelenama naočale za čitanje, ali ne samo za patuljke, svakako vas molim da mi javite! Bit ću vam toliko zahvalan da ću vam se zahvaliti i usmeno i pismeno!
_____________________INTERMEZZO_________________
_____________________________________________________
