Neke stvari se ne mogu kupiti novcem, a za ovu ne pomaže ni Mastercard
Facebook | Twitter
Budući da sam u naslovu spomenuo popularnu kreditnu karticu možda me i nagrade za to, a možda i ne jer ću otkriti za što čak ni Mastercard nije tu.
Vjerojatno znate i onu Grdovićevu pjesmu Nije u šoldima sve no znate li drugi stih al’ neka ih tu kraj mene? E pa za ovo što ću vam otkriti ne pomažu ni silni šoldi!
Niš mi ne diši kak mi dišiju penezi pjevaju Zagorci no ima nešto kaj diši bole od penezi!
Money, money, money
Must be funny
In the rich man’s world
pjeva ABBA i točno je da je u ovom slučaju novac smiješan, točnije uopće nije u glavnoj ulozi.
No vrijeme je da vam objasnim što je to važnije od novca, što raduje više od novca, pruža veće zadovoljstvo od novca i miriše bolje od novca!
Pisao sam već više puta kako moja punica na moru sadi pomidor / rajčicu / paradajz najviše zbog mene jer ga od cijele obitelji samo ja volim jesti ubranog iz vrta, ona ga koristi samo za kuhanje. Taj paradajz ima okus i miris, osjeti ti prorade punim kapacitetima kad ga jedeš i svi gurmanski užici dolaze do izražaja i ekstaze kad ga jedeš.
E sad ima jedan mali problem; u vrijeme kad taj pomidor na moru raste ja ovdje na kopnu radim, a kako radim u turizmu, kao konobar, normalno da ne mogu usred sezone otići na godišnji tri tjedna, eventualno jedan tjedan kombinirajući tu Tetris shemu rasporeda s kolegicama i kolegama.
Možeš kupiti na tržnici, komentirao bi netko. Istina, no, bez namjere da nekoga uvrijedim ili prozivam, mnogo je proizvoda koji nisu iz vrta nego s veletržnica koje su preplavljene GMO proizvodima, bez okusa i mirisa.
A ja živim u stanu, nemam svoj vrt.
Istina, nemam svoj vrt, ali…
Tu sada dolazimo do onoga što se ne može kupiti novcem.
Imam na balkonu dvije kante, u jednoj posađen paradajz, u jednoj papriku, u jednoj dugoj tegli za cvijeće zelenu salatu i u drugoj takvoj peršin.
Nije puno, puno više me košta kupnja zemlje i zalijevanje nego da kupim tu količinu koju mi izraste, ali…
I ponovo taj ali!
To sam ja uzgojio, to je meni naraslo, moj uzgoj i ono najvažnije prirodan uzgoj. Taj paradajz ima okus, ima miris, taj paradajz mi je ponekad dovoljan i bez ičega drugog, samo on da ga jedem i kažem kako sam jeo pravu gurmansku poslasticu.
Znam da ima OPG-ova, poljoprivrednika koji sami uzgajaju i to puno veće količine, ali mene veseli i ova skromna količina koju sam sam uzgojio i koja možda i zbog toga ima taj neki poseban okus i namijenjena je meni, ne komercijalnoj prodaji, uzgojeno iz ljubavi, ne zbog materijalne koristi! Eh da, što je fino je fino!
Možda se vama čini ovo blesavo, ali upravo sam ga jeo i jednostavno morao podijeliti ovaj osjećaj zadovoljstva, a možda sve nas podsjeti i ponuka da se vratimo izvornome, prirodnome!
I da, počinje sezona spremanja zimnice; razmislite s kojim namirnicama!
*********************************INTERMEZZO**********************************
