Nije svako pickaranje isto
Kišovit, slobodan dan. Idealno vrijeme za razmišljanje o svemu i svačemu, a svašta se i događa u zadnje vrijeme, ponešto dobroga, ponešto smiješnoga, ponešto bedastoga. Uglavnom, za svakog ponešto.
Kiša pada, ali još uvijek je sparno. Što me podsjetilo na petak, kad sam završio i na HBO u Čakovcu. Srčani bolesnik od prije, tri dana zaredom jake južine, iscrpljenost, stres i to me oborilo s nogu. Bio sam do sada već nekoliko puta na Hitnom bolničkom odjelu u Čakovcu, no nikad još nisam naišao na ovakvu gužvu. Vjerujte, zaista je bila gužva, i najviše nas pacijenata za internistu i to baš kardiologa. Koji ima vrlo zanimljiv način za rješavanje vlastitog stresa zbog gužve.
On psuje. Glasno.
Da sam poznati bloger kao Rudanica ili Krule, bez ustezanja bih rekao da pičkara, i to u pičku materinu, pa tri pičke materine, pa pičku ti mile matere jebem. No ja sam nepoznat, pristojan bloger pa ću samo reći da je jako psovao i to naglas. Nikog određeno, to je samo bio ventil za ublažavanje napetosti zbog gužve. No zato je jedna sestra bila vrlo konkretna. Budući da je imala psujućeg vođu, povela se za njim, no ona je vrlo konkretno poručivala pacijentima iza leđa: Tko ih jebe, neka čekaju!
Bila su tu i dva brata (mislim medicinska) i jedna sestra (isto medicinska) koji su smireno odrađivali svoj dio posla, kulturnom komunikacijom. Još ću samo dodati da je u petak datum bio 12. svibnja, a na otpusnom pismu su mi napisali da imam zakazanu ergometriju 18. travnja. Nije pisala godina, pa sad pogađam jel’ greška u datumu mjesec ili godina.
Kad tako nešto čekaš, kao ja nalaze, vrijeme provodiš kao i svi mladi, a i malo stariji – surfaš na mobitelu i neizostavno ti se nametne pitanje: jel’ atraktivnije iskakanje iz pašteta ili iz mesnih narezaka? Pa makar se iskakalo i među vegetarijancima?
Naime, znamo svi da nam dolaze lokalni izbori, pa nam politički kandidati posvećuju svoju pažnju i vlastito dragocjeno vrijeme, bez obzira radilo se o otvorenju radova, slijepe ulice ili javnog WC-a. No zanimljivo je kako na fotografijama sa tih otvaranja u centru pažnje budu osobe koje po sadašnjem radnom mjestu ili funkciji nemaju nikakve veze s predmetom otvaranja, ali jesu kandidat za neku funkciju trenutno vladajuće stranke, koja očito zloupotrebljava svoj položaj i općinska/gradska/županijska sredstva za reklamu svojih stranačkih kolega/ica. Čovječe, pa tko bi više ikad zagrizao u tu paštetu ili narezak?
No dobro, vraća nam se vrijeme viteštva, pa vitezovi vjerojatno imaju, kao i svi vojnici, one zalihe konzervi paštete, ribica, mesnih narezaka i graha. Ali današnji vitezovi su ipak moderniji od onih nekadašnjih. Oni ne jurišaju na konju, oni se probijaju pod rotirkama. Nekadašnji su osvajali lijepe djeve, današnji osvajaju fotelje.
A razlika je bogami i u materijalnom stanju. Nekadašnjem pravom vitezu su bili dovoljni konj, oklop i mač, današnjem trebaju konji koji će mu povećavati već ionako poveliko materijalno i novčano bogatstvo. Duhovno bogatstvo velikodušno i on i crkveno vodstvo prepuštaju sirotinji.
Eto, kao što rekoh, kišovit dan baš za razmišljanje o svemu i svačemu, pa su i moje perverzne misli otišle malo neplaniranim tokom.
A zapravo sam danas htio pisati o bacanju kamenčića. Posebno na Zrću, noću, ljeti!
Drugom prilikom!
