NYT: Maske na otvorenom su praktički beskorisne, koronu je vani dobilo manje od 0,1% zaraženih

Kada je američki Centar za kontrolu i prevenciju zaraznih bolesti (CDC) prošlog mjeseca objavio nove smjernice za nošenje maski, naveli su da se ‘manje od 10 posto’ prijenosa covida-19 događa na otvorenom, piše New York Times. Mediji su ponovili tu statistiku i ona je brzo postala standardni opis učestalosti vanjskog prijenosa.

Ali taj broj gotovo sigurno zavarava, navodi NYT.

Čini se da se djelomice temelji na pogrešnoj klasifikaciji nekog prijenosa covida koja se stvarno dogodila u zatvorenim prostorima (kao što je objašnjeno u nastavku). Još veće pitanje je krajnji oprez dužnosnika CDC-a koji su postavili granicu – tih 10 posto – toliko visoko da je nitko nije mogao razumno osporiti, javlja Jutarnji list.

Čini se da je ta granica ‘veliko pretjerivanje’, kako je rekao dr. Muge Cevik, virolog sa Sveučilišta St. Andrews. Zapravo, čini se da je udio prijenosa koji se dogodio na otvorenom ispod 1 posto, a može biti i ispod 0,1 posto, rekli su brojni epidemiolozi. Osim toga, čini se da su rijetki slučajevi vanjskog prijenosa koji su se doista dogodili, gotovo svi uključivali mjesta s gužvama ili bliski razgovor.

Reći da se manje od 10 posto prijenosa covida događa na otvorenom, slično je tvrdnji da morski psi napadaju manje od 20.000 kupača godišnje. (Stvarni broj je oko 150.) To je ujedno i istina i zavaravanje, navodi New York Times u svojoj analizi.

Ovo nije samo matematičko pitanje. Primjer je to i kako se CDC muči učinkovito komunicirati što ostavlja mnoge ljude zbunjenima oko toga koje je ponašanje uistinu rizično. Dužnosnici CDC-a su toliko jako isticali oprez da su mnogi Amerikanci zbunjeni dugačkim popisom preporuka te agencije. Zeynep Tufekci sa Sveučilišta Sjeverne Karoline, pišući u časopisu The Atlantic, nazvala je te preporuke ‘istovremeno previše zastrašujućima i previše kompliciranima’.

Oni i dalje tretiraju prijenos na otvorenom kao glavni rizik. CDC kaže da bi necijepljeni ljudi trebali nositi maske u većini vanjskih okruženja, a cijepljeni ljudi na ‘velikim javnim okupljanjima’; ljetni kampovi trebali bi zahtijevati od djece da nose maske gotovo ‘u svako doba’.

Ove bi preporuke imale veće utemeljenje u znanosti kad bi se negdje blizu 10 posto prijenosa covida doista događalo na otvorenom. Ali ne događa se. Nigdje na svijetu nema niti jedne dokumentirane infekcije covidom iz slučajnih interakcija na otvorenom, poput prolaska pored nekoga na ulici ili jedenja za obližnjim stolom, piše NYT.

Pa kako je, na kraju, CDC počeo promovirati zavaravajući broj?

Singapurski misterij

Ako pročitate istraživanje koje je CDC citirao u obranu granice od 10 posto, primijetit ćete nešto čudno, navodi NYT. Vrlo velik udio navodnih slučajeva prijenosa na otvorenom dogodio se u jednom okruženju: na gradilištima u Singapuru.

U jednoj studiji, 95 od 10.926 slučajeva prijenosa širom svijeta klasificirano je kao prijenosi na otvorenom; svih 95 je s gradilišta u Singapuru. U drugoj studiji, četiri od 103 slučaja klasificirana su kao otvoreni; opet, sva četiri su s gradilišta u Singapuru.

Ovo očito nema puno smisla. Umjesto toga, čini se da je riječ o nesporazumu koji podsjeća na pokvareni telefon, igru u kojoj se poruka iskrivljuje dok prelazi s jedne osobe na drugu.

Podaci o Singapuru izvorno potječu iz tamošnje državne baze podataka. Ta baza podataka ne kategorizira slučajeve s gradilišta kao prijenos na otvorenom, rekao je Yap Wei Qiang, glasnogovornik Ministarstva zdravstva. – Nismo prijenos klasificirali prema otvorenom ili zatvorenom, rekao je Yap. – To je mogao biti prijenos na radnom mjestu na nekom otvorenom mjestu na gradilištu ili u zatvorenom prostoru na gradilištu, dodao je.

Nadalje, dodatna novinarska istraga rezultirala je s dovoljno indicija da se pomisli da su se mnoge infekcije u Singapuru mogle dogoditi u zatvorenom prostoru. Na nekima od pojedinačnih gradilišta na kojima se covid širio – poput kompleksa za financijsku tvrtku UBS i nebodera pod nazivom Project Glory – betonske ljuske za zgrade uglavnom su dovršene prije početka pandemije. (Videozapis Project Glory snimljen je više od četiri mjeseca prije prvog prijavljenog slučaja covida u Singapuru.)

*********************************INTERMEZZO**********************************