Opet on ili Hitler u Hrvatskoj
Iako nisam vjernik volim ono božićno stavljanje poklona pod bor. Nije stvar u tome što ću ja dobiti na poklon, puno više me interesira kako će ostali reagirati na moj poklon njima. Volim personalizirati poklone. Nekad uspijem više, nekad manje, no veseli to zajedničko razmatanje poklona. Kako sam ja ljubitelj knjige, u pravilu dobijem i neku knjigu na poklon od najmanje jednog člana obitelji.
Prošlog Božića to je, između ostalih, bila knjiga Opet on Timura Vermesa. Glavni lik je Hitler koji se iznenada našao u 2011. godini. Knjiga je puna humora. I žalosna! Čitajući je svako malo sam pomislio da se odnosi na Hrvatsku, jer vrijeme možda i teče, ali to ne znači da se nešto i mijenja! Četrdeset peta, devedeset prva, dvije tisuće jedanaesta, u čemu je razlika?
Bilo bi smiješno da nije tragično, ili je ipak točnije bilo bi tragično da nije smiješno što se način razmišljanja danas u Hrvatskoj može poistovjetiti s načinom razmišljanja Hitlera nekad i Hitlera danas u knjizi. Citiram ga: Zna se što treba misliti o našim novinama. U njima gluhi piše ono što mu slijepi kaže, glupan sa sela sve to korigira, a kolege iz drugih novinskih kuća prepisuju.
Tvrdim da je putovanje kroz vrijeme moguće! Zašto? Pa jer se očito može danas živjeti u povijesti. A kako se ipak istovremeno ne može biti na dva mjesta, mi puštamo da vrijeme teče, ali obožavamo tapkati na mjestu, svatko u svojoj verziji povijesti.
A onda odmah sam sebi uskačem u usta. Nije istina da danas nema slobode mišljenja. Primjer i opet iz knjige: iz mog kuta gledanja onaj biciklist ima na glavi biciklističku kacigu, iz Hitlerovog kuta gledanja očito još traje rat jer biciklist ima kacigu na glavi i očito je preživio mnoge napade jer je kaciga oštećena s puno rupa. Obojica u isto vrijeme gledamo istu stvar no svaki ima svoje viđenje te stvari! Pa zar to nije sloboda?
Nevjerojatno je kojom lakoćom današnji Hitler iz knjige opravdava postupke Hitlera iz povijesti i pri tome nailazi na široko opravdavanje javnosti, mladih iz neznanja, a starih iz još dubljeg ponora neznanja i nepriznavanja, jer svi čuju ono što žele čuti. Vrijeme je jedno od najjačeg oružja za frazu vađenje iz konteksta.
Rečenica današnjeg Hitlera Greške nisu počinjene da se zbog njih kajemo već da ih ne bismo ponovili! trebala bi se shvatiti kao da nas greške moraju učiti da se takav užas ne ponovi no on zapravo misli da nas greške moraju učiti kako drugi put doći dalje s provođenjem užasa.
I čovjek se onda zapita, teče li vrijeme svugdje jednakim tempom, jednakom brzinom? Izgleda da svaka država ima svoje vrijeme, pa kod nas svaka županija, čak i grad i općina imaju svoje vrijeme. Dok jedni grade, drugi još ruše. A ponekad u istom vremenu tri čovjeka mogu imati jednaku želju da zajedničkim sredstvima dođu do tri različita cilja: recimo Hitler voli da bude puno djece, jer ih vidi kao nove vojnike, svećenik voli da bude puno djece jer ih vidi kao nove vjernike, ministrica demografije voli puno djece u nastojanju da Hrvatska ne izumre. Ili im je cilj zapravo ipak zajednički? Samo što svojim postupanjem i neshvaćanjem u kojem vremenu živimo postižu upravo kontraefekt i sve je manje vojnika (samo broj branitelja raste!), sve je manje vjernika, ali sve je veći utjecaj Crkve, sve je manji broj stanovništva u Hrvatskoj, ali je sve veća državna administracija. Očito Hrvatska ima svoju posebnu vremensku zonu koja ne prati promjene u svijetu i kojoj ni pomicanje kazaljki sata ne pomaže. Lako je pomaknuti kazaljke sata naprijed, ali što to znači kad je svijest još zaspala u jučer s tendencijom da se ne probudi ni danas kako bi krenulo prema sutra.
Vrijeme je stalo u cijeloj državi, iako smo navili satove ili promijenili baterije. Strah da se ponovno ne počnu spaljivati knjige, strah objavljivanja tekstova koji kritiziraju vlast, strah od priča koje nisu vesele i vedre i koje ne slave svakodnevicu pokazuje da vrijeme spaljivanja vještica kod nas još nije prošlo. Iako vrijeme teče, ali različito vrijeme ne znači automatski i promjene!
_____________________INTERMEZZO_________________
_____________________________________________________
