Pališ strnište? Sam si sebi najveći neprijatelj!

Živo tlo je osnovica poljoprivredne proizvodnje i razvija se samo brižljivim gospodarenjem te je ključ uspjeha svakog dobrog poljoprivrednog gospodarstva. Paljenjem žetvenih ostataka ugrožavate mikrofloru i faunu u dijelu oraničnog sloja te se na taj način gubi potencijalna organska masa.

Znate li da je izraz “spaljena zemlja” naziv za vojnu strategiju kojom se – tijekom napredovanja ili povlačenja namjerno uništava sve što bi moglo poslužiti neprijatelju? Naziv je dobilo po tome što je u svojim najranijim oblicima uključivala spaljivanje poljoprivrednih usjeva kako ih neprijatelj ne bi mogao koristiti kao izvor hrane, kaže Wikipedija.

Gledajući njive posljednjih tjedana da se zaključiti da su pojedini poljoprivrednici sami sebi najveći neprijatelji. Istina, nitko ne pali usjeve, ali se paleći strništa uništava one koji zemlju čine živom, plodnom, samoobnavljujućom, a to su mikroflora i fauna u dijelu oraničnog sloja.

Živo tlo je osnovica poljoprivredne proizvodnje

Spaljivanje žetvenih ostataka najlošiji je mogući odabir za poljoprivrednika. Najvažniji razlozi su što se na taj način, kao prvo i osnovno, ugrožavaju ljudski životi i imovina. Primjerice, dim koji dolazi s njiva uz prometnice ozbiljno može ugroziti sudionike u prometu. Također, ugrožava se i divljač te zagađuje okoliš dimom.

No, ako već ne mislite na druge, pazite na sebe i svoju zemlju koja vam želi još toliko dati. Dakle, paljenjem žetvenih ostataka ugrožavate mikrofloru i faunu u dijelu oraničnog sloja te se na taj način gubi potencijalna organska masa. Spaljivanje žetvenih ostataka iznimno je dopušteno samo u cilju sprječavanja širenja ili suzbijanja biljnih štetnika.

Živo tlo je osnovica poljoprivredne proizvodnje i razvija se samo brižljivim gospodarenjem te je  ključ uspjeha svakog dobrog poljoprivrednog gospodarstva. Prskanje sredstvima za zaštitu bilja, upotreba mineralnih gnojiva, specijalnih strojeva, hormona i ostalog čime se danas služi konvencionalna poljoprivreda, samo su “štake” kojima se takva proizvodnja podupire. To je ujedno i dokaz da je takvo tlo bolesno, tvrdnja je bila dr. Rudolfa Steinera. Zbog toga takvom “bolesnom” tlu ne treba još i devastacija spaljivanjem ostataka nakon žetve usjeva.

Živi organizmi tla

A tko su živi organizmi tla?

To su prvenstveno bakterije i aktinomicete kojih je oko 40% živih organizama. Važne su za razgradnju tvari i fiksaciju dušika iz zraka. Aktinomicete se imaju sposobnost razgrađivanja teško razgradivih spojeva, a koje ne može razgraditi niti jedna druga skupina organizama, kao što su primjerice dlake, čekinje, hitin. One tlu daju “miris šumske zemlje“.

Alge i gljive čine također 40% živih organizama u tlu. Alge za razliku od ostalih mikroorganizama mogu obavljati fotosintezu i same proizvoditi potreban šećer, odnosno ugljik. Gljive žive većinom u kiselim tlima i specijalizirane su za razgradnju biljnog materijala, osobito onog bogatog ligninom.

Svi znamo koliko dobrobiti za tlo imaju kišne gliste, odnosno gujavice koje čine 12% živih organizama u tlu. Gliste usitnjuju organske tvari i ujedno luče kalcij te tako sljepljuju čestice gline i humusa u stabilni glineno-humusni kompleks. Ovaj proizvod vidljiv je u obliku nakupina i nepravilnih mrvica koje gujavice iznose na površinu tla. U dobrim tlima na kvadratnom metru do 30 cm dubine može se naći preko stotinu gujavica. Zbog izrazito korisnog rada u pojedinoj literaturi ih zovu i “kravicama tla“.

Sitne životinjice koje nazivamo mezofauna čine oko 3% živih organizama u tlu, a među njima su najpoznatije nematode, grinje i neke nakupine insekata. Imaju raznovrsnu ulogu, ali je uvijek povezana sa razgradnjom organske materije.

Sličnu ulogu imaju i krupnije životinje, makrofauna koje čine oko 5% živih organizama, a u njih ubrajamo pauke, stonoge, mrave, puževe, krtice i druge koje itekako imaju svoju zadaću na zemlji jer, na kraju krajeva, ne bi niti postojali.

Svaki organizam ima svoju zadaću u tlu

Svi bi ovi organizmi trebali biti u ravnoteži koja je već narušena spomenutom upotrebom kemijskih sredstava i zato je važno da ono što preživi pustimo da obavlja svoju zadaću na i u zemlji. Osim što se hrane mrtvom organskom tvari, neki od ovih organizama su i predatori, a to znači da među njima postoji “prehrambeni lanac” i snažna borba za opstanak.

Dakle, svi ovi organizmi imaju određenu zadaću u tlu. Najvažnije su:

• usitnjavanje mlade organske tvari čime se  povećava i površina dostupna “napadu” mikroorganizama;
• daljnja razgradnja (mineralizacija) organske tvari;
• pretvorba organskih spojeva u humusne;
• miješanje, transport i povezivanje organskog i mineralnog dijela tla;
• transport mikroorganizama u tlu;
• stvaranje i održavanje pora tla, što je značajno za opskrbu vodom i kisikom;
• skladištenje minerala (hraniva).

Spaljivanjem gubite 5 do 7 tona organske mase po hektaru

Zbog svega ovoga bi žetvene ostatke trebalo vratiti u tlo. Naime, danas se u tlo vraća vrlo malo organske tvari kao što je, primjerice, stajsko gnojivo. Odnos slame i zrna koje predstavlja prinos je uglavnom 1:1. Računica pokazuje da spaljivanjem slame i strništa predstavlja gubitak od oko 5 do 7 tona organske mase po hektaru!

Prema istraživanjima tala, po jednom hektaru zemljišta srednje kvalitete u dubini od pet do dvadeset centimetara, nalazi se oko 140 kg algi i oko 10.000 kg raznih gljivica i bakterija. Također po jednom hektaru zemljišta iste kvalitete i navedenoj dubini sloja zemljišta nalazimo oko 4.200 kg glista i drugih beskičmenjaka. Kada se uzmu svi navedeni parametri flore i faune, računajući i razgradnju bio mase, ukupna količina živih organizamabitnih za održavanje i opstanak prirodne plodnosti poljoprivrednog zemljišta iznosi oko 25.000 kg po hektaru, upozorava dipl. ing. agr. Ljubomir Duvnjak.

Ako ste sve iščitali, vjerojatno ste shvatili kako ne treba paliti ostatke usjeva nakon žetve jer tim činom radimo dugoročnu i nepovratnu ekološku štetu tlu i okolišu. “Vatra je dobar sluga, ali loš gospodar” stara je narodna izrekakoja, složit ćete se, vrijedi i u slučaju paljenja žetvenih ostataka. Zato, budimo dobri gospodari prema zemlji koja nas hrani.

Možete ostati i bez poticaja

Dodatno, mogli biste ostati bez poticaja. Naime, premda je na snazi već već gotovo osam godina, Pravilnik o upravljanju žetvenim ostacima, koji izričito zabranjuje paljenje slame i strništa i dalje se krši. Naime, spaljivanje žetvenih ostataka dopušteno je samo pri sprečavanju širenja bolesti i suzbijanju biljnih štetnika, za što zeleno svjetlo daje Agencija za plaćanja u poljoprivredi. Za neodgovorno spaljivanje polja pak, slijede sankcije vezane uz isplatu poticaja, koje za tekuću godinu mogu biti od 15 pa sve do 100 posto, upozorava Agroklub.

_____________________INTERMEZZO_________________

_____________________________________________________