Paradoks modernih tvrtki: Ako želite napredovati, morate biti glupi
U modernom poslovnom okruženju ne isplati se biti pametan, niti je to potrebno. Ovako bi mogli ukratko opisati suštinu istraživanja profesora Andrea Spicea i njegovog kolege Matsa Alvesona pripremajući knjigu “Paradoks gluposti”.
Više od deset godina, dvoje profesora istraživalo je različite tvrtke iz različitih sektora i poslovnog okruženja i zaključilo da se danas od mladih i obrazovanih ljudi koji ulaze na tržište rada više ne očekuje pamet. Umjesto toga, uprave modernih tvrtki dodijelit će im rutinske zadatke koje će ti mladi ljudi smatrati glupima. Nakon nekoliko godina iskustva shvatit će da su oni koji uspijevaju u tim uspješnim tvrtkama zapravo oni koji znaju isključiti mozak i raditi prema unaprijed dogovorenoj rutini.
Jedan od načina na koji organizacije potiču svoje zaposlenike da ne razmišljaju previše je birokracija. Pravila i postupci usmjerili su ih da troše energiju na birokraciju umjesto na rješavanje problema. Primjeri su liječnici i učitelji koji sve manje vremena provode s pacijentima ili djecom, a sve više se bave papirologijom.
Potrebno je ne raditi dobro, ali izgledati dobro
Na početku karijere u modernim tvrtkama mladi, obrazovani, ambiciozni ljudi shvaćaju da nije njihov posao rješavati probleme, već izgledati dobro. One koji smisle rješenja problema svojih klijenata ne dočekuju lovorike. Oni čija Power Point prezentacija izgleda dobro prolaze mnogo bolje.
Vjera u vodstvo
Još jedan važan izvor besmislica u poslu je, prema autoru, vjera u vodstvo. Pravi vođe su vrlo rijetki. Većina menadžera danas dane provodi na sastancima, ispunjavanju normi i razmjeni informacija. Jednom riječju, oni su birokrati.
Da bi im uloga bila važnija, odlaze na razne tečajeve, seminare i treninge. Prema istraživanju Jeffreyja Pfeffera sa Sveučilišta Stanford, samo u Sjedinjenim Državama godišnje se na razvoj vodstva potroši 14 milijardi dolara, ali to nema utjecaja na kvalitetu vodstva. Autori knjige kažu da većina zaposlenika vođe smatra nepotrebnima, pa čak vjeruju i da ih ometaju u radu.
Snaga marke
Mnogi šefovi misle da će jednostavna promjena imena ili marke promijeniti cijelu tvrtku. To uglavnom uključuje promjenu logotipa, ali malo se toga drugog mijenja.
Sveučilište West Sydney potrošilo je milijune da bi postalo West Sydney Sveučilište. Nekadašnja “Australska Opera” postala je “Opera Australia”, a Nacionalna banka Australije prošla je kroz isti skupi postupak, bez značajnih učinaka. Autori knjige razgovarali su s marketinškim stručnjacima čiji je posao bio plasirati novu marku zubne paste, ali na pitanje što je zaista važno kada je u pitanju prodaja zubne paste, rekli su da će „kupci zapravo kupiti sve što je na sniženju”.
Možda je najbolji primjer kako je “rebranding” loša ideja British Airways krajem devedesetih. Želeći se drugačije pozicionirati na tržištu, odnosno okrenuti se više prema svijetu, uprava tvrtke promovirala je novi slogan – “omiljena svjetska aviokompanija” – i zamijenili su zastavu Velike Britanije na zrakoplovima dizajnom nadahnutim svjetskom umjetnošću. Samo nekoliko tjedana kasnije, uprava tvrtke odlučila je vratiti sve na staro, nakon što je čak i tadašnja premijerka Margaret Thatcher maramicom u svom uredu prekrila model “rebrandiranog” aviona, da ga ne gleda.
Želja za oponašanjem drugih tvrtki
“Ako Google to učini, to je dovoljno dobro za bilo koju tvrtku”, logika je poslovnih čelnika, ali često nema pravog opravdanja za uvođenje strategija i taktika koje su dobro funkcionirale za nekoga drugoga. Čak i najbolja praksa može biti vrlo loše rješenje u nekim drugim tvrtkama.
Studija u SAD-u pokazala je da su tvrtke spremne platiti više novca za imenovanja na nova radna mjesta kako bi privukle natprosječne kandidate, no pokazalo se da to nema utjecaja na uspješnost tvrtke jer se takvi kandidati prije ili kasnije uklope u zaglupljujuću igru kako bi napredovali.
Samo pratite gomilu i preskočite vlastite pogreške
“Iznenadili smo se koliko je malo potrebno pametnim ljudima da se uklope u kolektivnu glupost i da za to budu nagrađeni. Slijediti pravila bez ikakvog razmišljanja – iako su ista bila potpuno kontraproduktivna, značilo je da će njihovi šefovi profesionalce ostaviti na miru. Pokretanje različitih novih strategija “brendiranja” značilo je da menadžeri mogu lako raditi s manipulacijom površinskim otiscima, a da pritom ne rade težak posao rješavanja problema u organizaciji. Na taj su način svi mogli slijediti glupe postupke i izgledati poput „predanih zaposlenika tvrtke“, a zanemarujući stvarne i vidljive probleme zajedno sa svojim šefovima. Takvo ponašanje “bez mozga” donijelo je velike koristi pojedincima, ali tvrtke je to puno koštalo”, navode autori.
Što je najgore, ljudi u korporacijama imaju vrlo malu pažnju, pa se preko velikih pogrešaka jako lako prelazi. A velika tvrtka nudi i puno mjesta za skrivanje pogrešaka, a oni koji preskoče vlastite pogreške također mogu daleko napredovati, sve dok te pogreške ne postanu očite.
Kultura pozitivnog razmišljanja
Kultura pozitivnog razmišljanja također je prisutna u mnogim tvrtkama. Jedna IT tvrtka koju su istraživali istraživači nametnula je moto “nemoj mi donositi probleme, donesi mi rješenje” zaposlenicima. Ideja je bila stvoriti posao na kojem bi ljudi bili sretni, ali jedan bivši zaposlenik opisao ih je kao “sektu”.
Kolektivna glupost se ne može sakriti. Primjer za to je Nokia. U razdoblju njihovog pada, od 2007. do 2013., menadžeri tvrtke poticali su svoje zaposlenike da na stvari gledaju samo pozitivno. To je dovelo do toga da su zaposlenici žmirili na loše vijesti i tako propustili susret sa stvarnošću. Starijim menadžerima trebalo je više od godinu dana da vide što nije u redu s Nokijinim novim “pametnim telefonima”. Kad su primijetili pogrešku i počeli je ispravljati, tržište su preuzeli “Samsung” i “Apple”.
4 zlatna pravila ako želite napredovati u modernom corpo okruženju
1) Činite ono što rade drugi, čak i ako vam se čini pogrešno
2) U svijetu u kojem dominira glupost, izgledati dobro važnije je nego biti u pravu.
3) Donositelji odluka vjerojatnije će vidjeti samo uvod ili PowerPoint prezentaciju. Najgluplja ideja može proći ako je dobro predstavljena.
4) Šef uvijek najbolje zna.
*********************************INTERMEZZO**********************************
*************************************************************
Svaka donirana kuna pomaže izdavanju novog dječjeg zbornika ili slikovnice koje su djeca sama napisala!
[give_form id=”6365″ show_title=”true” show_goal=”false” show_content=”none” display_style=”reveal” continue_button_title=”Donirajte za novu slikovnicu s dječjim radovima”]
