Po čemu pamtim 2015. godinu
Ako promatram što je meni obilježilo prošlu godinu, onda je siječanj prošle godine svakako obilježio duel Kolinje ili Ivanje!
Već po tome tko je ostao u duelu, dalo se naslutiti da Hrvatska još nije spremna za promjene. Hrvati su se više držali one, bolje korov kojeg poznamo nego neke nepoznate biljke!
Veljača je i inače mjesec ljubavi, a veljaču prošle godine je obilježilo frtalj stoljeća (kvarat, četvrt) braka u kojem sam shvatio značenje upozorenja na ulazu u jedno dvorište: “Pazi, oštar pas, a ni sa ženom mi se nije za zajebavat!”
I ožujak mi je obilježio lijep događaj, promocija moje prve knjige “Konobari, kurve i političari”, s humorom o konobarima, ironijom o radništvu, satirom o političarima! Vjerojatno presedan u Hrvatskoj, promociju su mi organizirali moji poslodavci, i na tome im od srca zahvaljujem!
April, ćudljiv kao i uvijek, ipak negativno obilježen.
Klemm traži da se objavi cijena za dostojanstvo, no još nije odlučio da li bi se dostojanstvo prodavalo na kilograme, metre ili litre!
U svibnju moj prvi ozbiljniji politički istup u javnosti.
Kao voditelj Gradskog podforuma za ljudska prava i pravdu čakovečke organizacije ORaH-a, ukazujem na probleme Udruge za pomoć osobama s mentalnom retardacijom Međimurske županije, koja je imala 28. i 29. svibnja 2015. godine Dane otvorenih vrata. Lokalni mediji nisu našli za shodno da u nekakvom kutku objave poziv.
Vjerojatno to nije bila zgodna tema za Dan grada Čakovca, 29. svibnja, jer se izvještavalo samo o proslavama, obilježavanjima, uspjehu, idili!
Istina da se gradonačelnik najavio za četvrtak, ali je na najavi i ostalo, iako su ga korisnici usluga Udruge čekali sa kolačima i sokom od bazge koji su sami pripremili! Razočarani jesu bili, ali nekako i navikli da budu na margini društva!
A u petak nije imao vremena, bila je parada odijela po gradu!
Lipanj apsolutno pripada mom poslu, odnosno Mamičinoj žetvi – prikaz tradicionalne žetve u organizaciji pansiona “Mamica” i Turističke zajednice Nedelišća.
Nije to samo žetva, to je pravi mali mini-sajam tradicionalnih proizvoda i prikaz njihove izrade, organiziran uz pomoć TZ Nedelišća. Bila je tu uljara Poljoposavec s uljem i brašnom od buče i konoplje, bučinim košticama u čokoladi i još nekim zanimljivim proizvodima. Tatjana Šardi prezentirala je zdrave i prirodne proizvode od meda i voska njenog pčelarstva Kanaan, a ujedno i nedavno otvorenu kušaonicu u Črečanu. Došle su čak dvije udruge žena. Jedna iz Pušćina i druga iz Nedelišća. Obje se bave poticanjem, razvijanjem i unapređivanjem kulture te očuvanjem etno baštine, a to čine nastupima, prezentacijama i iznimno bitno – edukacijom mladih naraštaja. Posebna priča je konjički klub Međimurje, koji su za goste organizirali vožnju kočijom. Mogli ste i jahati, pitati sve što vas zanima o konjima i naravno, naučiti puno toga.
Posebna atrakcija bili su Nikola Faller i Filip Ausman iz udruge Slama iz Baranje. Oni su napravili velike skulpture: Mamicu, Japicu (mamu i tatu) te feniksa – naravno, od slame, a koje se do daljnjega mogu vidjeti ispred pansiona Mamica. Gostima su pokazali kako se rade ukrasi od slame te napravili ili pomogli svojim “učenicima” da naprave mnoga slamnata srca te velik natpis “Mamica”.
Uz KUD Sloga Nedelišće, uz pjesmu i dobro raspoloženje, dan je prošao u trenu!
U srpnju sam bio malo u bolnici, tamo imaju klimu, ja doma nemam, pa da se malo rashladim.
Smjestili me u sobu sa simpatičnim čovjekom, živ po danu, po noći nikad nisi siguran, jer mu se puls u spavanju spusti i na samo 29, pa sestre svako malo dolaze provjeravati da li diše, jer ga telemetrija ne registrira.
Sestre već znam sve od zadnjeg boravka na kardiologiji, dobre, susretljive, pozitivne.
Kako sam ja u noći došao na odjel, onako kako to priliči kardiologiji, u noći, tako je slijedeće noći u našu sobu došao i treći cimer, i tako je naša trokrevetna soba imala četiri stanara.
Ne, nisam pogriješio u matematici, jer sa trećim cimerom je došla i njegova žena.
Dolazila je i ujutro, i popodne, i navečer, kad god poželi, i koliko god poželi. I svaki put je radila neki novi raspored u sobi, prolazila hiljadu puta pokraj svih kreveta neprestano proizvodeći neke zvukove, pozivajući na red sestre zašto njenom mužu stalno nije vlažna obloga (a dolazile su stalno kod njega), pa kako su mu dale samo tri tablete ujutro, a on doma pije četiri. Sa osmijehom na licu se obratila svom dragome i izjavila: Idem ja sad to srediti sa sestrama da se to više ne dešava!
Pa je onda tražila da njen dragi bude sam u sobi. Kad smo danas moj prvi cimer i ja odlazili iz sobe, mislim da bi otvorila bocu pjenušca da ju je imala kod sebe. Naravno, donosila je redovito svom dragom kavu i hranu, a on i šećeraš. Pa se čudila visokom šećeru i sa čime to za miloga Boga hrane njenog muža. Naravno, non stop joj je zvonio i mobitel, a nije se ustručavala niti nazivati u noći svog dragog da malo porazgovara s njime.
Pa je tako saznala i da je jedan drugi pacijent kojemu je ugrađeno u srce isto što i njenom dragom bio na rehabilitaciji u Opatiji, pa kad će njen muž ići u Opatiju, naravno, da će ići i ona, a izvjesni Zlatko ili tako nekako će već srediti da idu kad to njima bude odgovaralo.
Zvala je ona u noći svog dragog i da ga upita koji program na TV gledamo, jer ne gledamo li što i ona gleda kod kuće da odmah prebacimo na taj program.
I non stop je davala svom mužu upute da sestre upita ovo, da ih upita ono, da ih podsjeti na ovo, da ih podsjeti na ono. Pa je on svaki put kad je koja sestra došla u sobu (a dolazile su savjesno često), pitao ovo, pitao ono, podsjetio sestre na ovo, podsjetio sestre na ono.
Kao da nas dvoje drugih pacijenata u sobi uopće ne postojimo. Na sreću, postojali smo za sestre i liječnike.
A da smo moj cimer i ja imali danas bocu pjenušca kod sebe, vjerojatno bismo je otvorili da proslavimo izlazak iz četveroosobne sobe sa tri kreveta!
U kolovozu je bila promocija prve blogerske zbirke u Hrvatskoj. U knjizi su odabrani radovi blogera sa Blog.hr-a, njih 39, koji dolaze iz šest država: Austrije, Bosne i Hercegovine, Hrvatske, Nizozemske, Njemačke i Srbije. Ono što je najzanimljivije u knjizi je potpuna različitost autora, ali ne u podjeli na stare i mlade (ima ih od 25 do 73 godine), ili po zanimanjima, a ima ih od liječnika do skippera, od arheologa do konobara, od elektroinženjera do profesora, od domaćice do kasirice, već u različitim stilovima razmišljanja, oblikovanja priča, stihova, foto zapisa.
Među 39 blogera smo bili i dva Međimurca: semper contra i ja!
Rujan je mjesec kad su izbjeglice počele dominirati medijima. Slobodni režiser, scenarista, kamerman i fotograf Jaroslav Jindra iz Češke na najbolji mogući način svojim fotografijama dao je odgovor mnogima na pitanje zbog čega izbjeglice masovno bježe od svojih kuća. “Ovo je odgovor svima koji se iz svojih toplih domova ili udobnih kancelarija na poslu pitaju zašto izbjeglice ne ostanu kod kuće”.
Listopad apsolutno pripada parlamentarnim izborima, i tome sam posvetio politički bećarac
Kiša pada, izbori su blizu,
Političari sve jače grizu!
Toma broji, brojevi mu skaču,
Skoči s dva odmah na petaču!
Zoki zove bana da ustane,
Al’ neće ban, svježe su mu rane!
Ćaća prijeti, doći ću kući,
Jaca se boji, hoće je tući!
Dragi moji, Kolinda nam stiže,
Pita Tomu, želi li je bliže!
Zora sviće, ide Bandić delat’,
V Remetincu ne mora popevat’!
Sinčić sjedi, neće da se digne,
Čak ni kad mu Palfica namigne!
Ide Lignja, auto ga prati,
Hoće Čačić život da mu skrati!
Vesna hoće tajnica da bude,
Kaže nema zašto da joj sude!
A na kraju šećer nam dolazi,
Mirelu žele i popi i vrazi!
Ali zadnja mora biti moja,
Imam bodlja, ne znam im ni broja!
Bećarac ovaj možda nas zavadi,
Potpisuje ga Gorkić Taradi!
Studeni, osim izbora prošle godine, tradicionalno obilježavaju i Sisveti.
Sisveti, Svi sveti, Sesvete ili Sisvete je dan koji se zapravo razvuče na dva do tri dana.
Blagdan Svih svetih dan je spomena na kršćanske mučenike i slavi se još od četvrtog stoljeća. Tada je to slavlje padalo na prvu nedjelju nakon Duhova, a tako se i danas zadržalo u pravoslavnoj crkvi. U katoličkoj crkvi je blagdan pomaknut na 1. studenog i to odredbom pape Grgura III., u 8. stoljeću.
Iako su u kalendaru Katoličke crkve Svi sveti označeni kao svetkovina, tih dana svi idu na groblje, doista bez obzira na vjeru, i kako se još ono inače nabraja, i bez obzira na spol, seksualnu opredijeljenost, boju kože, socijalno stanje, visinu , težinu, opredijeljenost na izborima itd.
Osnova tih dana je da se ode na grobove naših najmilijih, očiste grobovi, grobnice, donese neko cvijeće, zapale svijeće.
Paljenje svijeća odraz je mišljenja da živi na taj način osiguravaju svjetlost i toplinu umrlima, ali i da je život na drugom svijetu odraz života na ovome i zbog toga treba umrlim dušama priskrbiti toplinu koju im daje svijeća te svjetlost kako bi duša pronašla svoj put u mraku.
To je onaj službeni dio te priče.
Sad prijeđimo malo na poluslužbeni dio, na koji se nadovezuje Noć vještica.
Datum 1.studeni, kao dan na koji se obilježavaju Svi sveti, povezan je s drevnom keltskom svetkovinom Samhain. Ona je označavala početak nove godine, odnosno dane u godini kada se duše umrlih ponovno pojavljuju na zemlji. proslava je bila posvećena bogu Sunca, ali i gospodaru smrti. Vjerovali su da za punog mjeseca, a najčešće noć prije dana mrtvih, mrtvi napuštaju svoje grobove, te nakratko opet dolaze na Zemlju i posjećuju svoje domove, zbog toga su se živi, prestrašeni mogućnošću sustreta s mrtvima, prekrivali zastrašujućim maskama i stvarali veliku buku. Te noći prema starom rimskom vjerovanju, crni bog lova Samain preuzima vlast nad svijetom, ubija srndaća (boga Sunca), a božicu vegetacije odvodi u podzemlje, gdje ona do proljeća bdije nad mirujućim sjemenkama, usnulim životinjama i dušama mrtvih. U toj noći su se simbolično gasile sve vatre u ognjištima, vjerovalo se da mrtvi posljednji put dolaze na ovaj svijet, pa su jedni na pragovima svojih kuća ostavljali hranu, a drugi su postavljali izdubljene repe, cikle ili krumpir s upaljenom svijećom, kako bi griješne duše uplašili, a dobre pronašle put kući…
Eto imamo službeni dio priče, imamo poluslužbeni dio priče, a sad prijeđimo na realni dio priče.
A on izgleda ovako:
dođite na bilo koje groblje, u bilo kojem mjestu, gradu, općini, županiji, uglavnom, stvarno bilo koje groblje.
I slušajte malo razgovore na groblju, i shvatit ćete zašto većina ljudi dolazi na groblje.
Oni na groblje dolaze ogovarati, ili po domaće, tračati!
Naš aranžman je vekši od njihovoga, kaj se je zapil pa je ne mogel kupiti vekšega?
Si vidla, donesla je sam tri lampaša! Bi meje hodala k frizerki pak je mogla kupiti i već, itak joj je bil mož!
Si vidla Štefa, bil je sam 10 minot, kam mu se tak žuri kaj je ne mogel biti duže?
Pa kak ih je ne sram, mi smo kupili dvoje cvetje, a oni sam jeno! Kam mečejo te peneze?
Ja sam ovdje stavio kajkavske tračeve, jer su mi takvi još svježi u glavi, no znam da ih ima na svim dijalektima!
I što smo ono rekli, koliko je ono katolika u Hrvatskoj?
Sve vjernik do vjernika.
I to je odraz u kakvom društvu živimo.
Moralno smo jako nisko pali, a glumiti znamo za sve Oskare ovog svijeta!
A u prosincu smo imali najveću trgovačku transakciju, i dobili smo koaliciju MOST+Domoljubna koalicija, i dijaspora nam je dala mendatara, a za opis toga najrječitija je moja Vulgarna kolumna – samo za 18+
