Poruka “smeća koje se dovuklo u Hrvatsku”
Ja sam običan, mali čovjek, s ljubavlju po zanimanju konobar, a kao i svaki običan mali čovjek imam svoje poroke i mane, moj porok i mana su pisanje. Budući da nemam papirnate kvalifikacije za pisanje mogu pisati slobodnim stilom, jednostavnim rječnikom i najvažnije, iskreno!
Kao i svaki mali čovjek ponekad sam zlurad, osvetoljubiv, prezriv.
Sa svim tim (ne)kvalifikacijama vodim portal Međimurje info koji sam sam pokrenuo i kojeg sam vodim, pišem svoj blog o onome što primijetim, uočim, na što želim ukazati, što bih volio da se promijeni, istaknuti druge obične male ljude. Ponekad me zamijene za profesionalnog novinara, sve češće moj portal PR službe stavljaju na svoje mailing liste i uzimaju kao poželjnog za plasiranje nekog PR članka, a moj blog citiraju na “zvučnim i popularnim mjestima čak i od nacionalnog značaja”.
Kao i svaki mali čovjek imam svoj ego i takva citiranja gode mom egu, spominjanja mi daju gorivo za dalje, a najviše volim kad kod velikih faca osjetim ljubomoru.
Kao i svaki mali čovjek volim i kad pomognem nekom na bilo koji meni dostupan način.
Kao i svaki mali čovjek novi dan dočekujem spreman na nove izazove jer upravo mali čovjek je svaki dan izložen novim i novim izazovima, predviđenima, još više nepredviđenima.
Kao i svaki mali čovjek ponekad pogriješim, ali priznam svoje pogreške onako kako samo mali ljudi znaju, bez svaljivanja na druge.
Kao i svaki mali čovjek osjetljiv sam na nepravdu, ali mašem repom na pohvalu!
I zato kao običan mali čovjek velim: pojedite se od muke vi koji ste ljubomorni, vrištite vi koji ste zavidni, spotaknite se vi koji me pljujete, ali najviše želim da se osramote oni koje se kite mojim radom. A jebaji ga, ipak sam ja samo običan mali čovjek!
Što sam bio u strankama, bio sam!
Što sam se bavio politikom, bavio sam se!
Sad se samo bavim svojim životom!
Na koji utječe politika!
Znam da sam pogodio u bolnu točku kad mi Hercegovac koji se uhljebio u Zagrebu kaže da sam smeće koje se dovuklo u Hrvatsku (jer je njegovo ime Rvacko, a moje nije iako sam rođen i živim u Čakovcu, u Međimurju). I da, doista ima križinu oko vrata. No shvaćam da je to njegov maksimum jer osoba s nerazvijenom osobinom samostalnog razmišljanja zna kao papiga samo ponavljati uvrede. Moja je prednost što, kao običan mali čovjek s porokom pisanja, ipak znam umjesto uvrede upotrijebiti sarkazam, slatkorječiv, a oštar!
Kao običan mali čovjek znam se podrugljivo nasmijati kad me hijene prate, ali ljudske hijene nemaju muda otvoreno se približiti.
Kao običan mali čovjek doživljavam kao priznanje kad mi poznate, društveno priznate osobe ukradu moj rad.
Ali ima jedna stvar koju nikad neću prihvatiti pa kao ni običan mali čovjek: da netko drugo određuje gdje je moje mjesto! Za svoje mjesto izborio sam se sam i uvijek ću gledati da moje mjesto bude tamo gdje sam zaslužio da bude, a ne tamo gdje neka umišljena glava misli da me može zametnuti!
Neprilagođen? Apsolutno! Pa nisam šupak koji drugim šupcima govori lažne superlative da bi zauzvrat dobio još lažnije osmjehe!
A svi vi, društvena i ostala krema koji na mene gledate svisoka, možda sažalno, da vas upitam nešto: ja sam napravio ono što sam napravio svojim radom i zalaganjem, bez ujaka, kumova, aktivnosti u tuđem krevetu, političke podobnosti, u kojoj pozi ste vi došli na mjesto gdje su vas drugi postavili?
PS: pa ne bole vas valjda riječi običnog malog nedovoljno kvalificiranog čovjeka? A i imena vam nisam spomenuo! Još.
PPS: Kad neki od vas nešto potpisuju neka prvo nauče pisati!
[give_form id=”6365″ show_title=”true” show_goal=”false” show_content=”none” display_style=”reveal” continue_button_title=”Donirajte djecu”]
