Pravi Hrvat: kad je laž domoljubna, istina samo smeta!

Priča o pravom domoljubu počinje jednog sunčanog ponedjeljka kada Marko, ponosni Hrvat i još ponosniji domoljub, sjedi na najvažnijem mjestu u svojoj kući – zahodskoj školjci. Dok čeka inspiraciju, pritišće tipke na mobitelu pišući status o tome kako današnje generacije nemaju pojma što je prava ljubav prema domovini. I taman kad je napisao rečenicu s nekoliko grešaka iz gramatike i pravopisa, u kupaonicu dopre  hrvatska himna s radija.

Marko, bez trunke oklijevanja, skoči na noge – pa čak i na toj nezgodnoj poziciji – jer domovina ga zove na poštovanje! Stojeći u pozi koja bi i gimnastičara impresionirala, ponosno pozdravlja domovinu dok himna traje, osjećajući svaki ton u dubini svog patriotskog srca.

Večer prije bio je, naravno, na društvenim mrežama u žestokom pohodu protiv cajki, potpisujući peticije o zabrani njihovih koncerata. Zatim je naravno kupio ulaznicu za veliki koncert cajki koji će mu uskoro razgaliti dušu.

Ujutro, naš Marko odlazi u najbližu trgovinu. Pogledom preleti vitrine s mesom i ponosno posegne za najjeftinijim komadom mesa jer eto ponekad si ipak može priuštiti meso – onim uvoznim nekoliko puta smrznuto-odmrznutim jer, patriotizam je patriotizam, ali džep je džep, i kako bi rekao, već će on na internetu popljuvati sve one koji ne vole i  ne kupuju hrvatsko. On bi naravno kupio hrvatsko samo što mu to dugogodišnja financijska situacija ne dozvoljava. Ipak, kod kuće, Marko pažljivo prati društvene mreže, ljut na svakoga tko bi kritizirao „naše političare“ zbog njihovih imovinskih kartica. Pa, ako su ljudi uložili u te kartice, tko je on da sumnja u njih? Njegov posao nije da razmišlja, nego da voli domovinu. I tako, hrabro ostaje nezaposlen ili potplaćen dok ipak radi, jer to je najbolji način da ne bude dio sustava koji možda ima propusta, ali je naš sustav.

Kao pravi domoljub, Marko će dan završiti savjetom svojim susjedima: “Učite djecu da budu pravi Hrvati, a ne da čitaju te kritike na životne uvjete!” Nepismenost je, u njegovim očima, zadnji bastion otpora stranim utjecajima. Jer, prava je pismenost ona pismenost srca, a ne neka gramatička pravila.

I tako, Marko – nesvjestan svojih paradoksa – hrabro živi svoj domoljubni san, noseći zastavu i ideju prave Hrvatske sa sobom, u svakom pohodu na društvene mreže, na koncertima protiv kojih se zalaže, i u odabiru najjeftinijeg stranog mesa (najjeftinijeg kod nas, ali nekoliko puta skupljeg nego u zemlji porijekla).

Jer, kako Marko često kaže: “Moje oči lažu, a ne moje velike vođe – jer kad oni lažu, onda znam da je istina na sigurnom!”

*********************************INTERMEZZO**********************************