Priča za Halloween: Beskrajan dan

Hrvoje se počeo buditi. Uspio je otvoriti lijevo, pa potom gotovo prisilno desno oko. Sunce se probijalo kroz zastore i tuklo mu ravno u lice. Ustati ili ne? Imao je osjećaj kao da je cijelu noć odgovarao sam sebi na to pitanje, nekakav deja vu ga je mučio, kao da mu se u glavi približavala neka tutnjava lagano postajući sve jača i sve strašnija. Nerazgovijetna, a opet nekako poznata.

Otresao je glavom, pokušavajući razbistriti misli u glavi, no to je samo udvostručilo buku. Bezvoljno se umio, nije oprao zube da mu pasta za zube ne pokvari okus jutarnje kave. Ispraznio se na WC-u, skuhao kavu i bez doručka sjeo za laptop i počeo srkati kavu i surfati po portalima tražeći vijesti dana.

A vijesti dana kao da su prepisane od jučer, ili čak od prošlog tjedna, zapravo mjeseca, ma siguran je da su to bile vijesti dana i prošle godine. Opet se vode krvave bitke, ustaše, partizani i četnici se opet kolju, no neuništivi su. Na svakog ubijenog iz njegove krvi i mesa niknu dva nova, ta dva nova daju po dva svoja nova i pitanje je dana kad će svijetom zavladati ustaše, četnici i partizani.

Ipak ima jedna nova vijest. Povećana je cijena ulaznice radnicima za ulazak u tvornicu na svoje radno mjesto. Plaćaju bez pogovora. Iako doma svi gladuju, važnije je zadržati radno mjesto. Čovjek bez posla izgubljen je čovjek. I Hrvoje ima svoj posao i vrijeme je da krene. Danas mu je sretan dan, danas mora odraditi samo 12 sati. Žuri na posao kako bi došao ranije, možda ga šef pohvali. S tom pohvalom mogao bi proživjeti cijeli dan bez hrane. U žurbi nije na vrijeme primijetio grupu građana, koji su ispred bolnice skupljali drva i pripremali lomaču. Očito će opet navečer biti spaljivanje vještica, predvođeno Markicom Željkić. Žena opasna izgleda, još opasnijeg ponašanja. Nije dobro naći joj se na putu. Kažu da onaj tko joj se nađe na putu netragom nestane. Zapravo nestanu samo muškarci. Žene se odvode u pakao da na traci rađaju male đavolčiće, koji se prehranjuju onim nestalim muškarcima. Kuharica s jelima od muškaraca postala je pravi hit.

Na poslu ništa novo. Danas je samo jedan radnik ostao bez ruke. Strojevi su neispravni, no norma se napraviti mora. Problem je očistiti onu krv. Otpilio je ruku baš gdje su zupčanici i teško dostupna mjesta za čišćenje. Još su zupčanici i samljeli dio ruke pa je to teže očistiti taj bolonjez. Da ju je barem odrezao samo malo ulijevo pa da je pala na pod i sve bi bilo očišćeno začas.

Kad se Hrvoje vraćao s posla, lomače su plamtjele, vještice gorjele, a Markica i Batrljak zanosno su oko vatre plesali tango – tango smrti koji je slavio život.

Došavši kući, Hrvoje se krepan stropoštao u krevet, buka je u njegovoj glavi postala neizdržljiva. Hrvoje je shvatio da je ta buka svađa ustaša, četnika i partizana. Pred očima mu se zamračilo, a iz mraka su izranjala strašna hihotava lica Markice, Hasana, raznih Ivica, zavijale su marice…Pao je u nesvijest.

Hrvoje se počeo buditi. Uspio je otvoriti lijevo, pa potom gotovo prisilno desno oko. Sunce se probijalo kroz zastore i tuklo mu ravno u lice. Ustati ili ne? Imao je osjećaj kao da je cijelu noć odgovarao sam sebi na to pitanje, nekakav deja vu ga je mučio, kao da mu se u glavi približavala neka tutnjava lagano postajući sve jača i sve strašnija. Nerazgovijetna, a opet nekako poznata…

*********************************INTERMEZZO**********************************