Prijedlog za osnivanje udruge FREAK

Cijeli život dolazim u kontakt s puno ljudi. Dijelom zbog svog zvanja, dijelom zbog svog karaktera, ali najviše zbog svog nosa i jezika.
Zbog nosa jer ga guram tamo gdje neki smatraju da ne bih smio, a zbog jezika jer često velim ono što neki smatraju da ne bih smio.
Neću reći da ne volim podilaziti društvenim normama, jer bi to značilo da ipak podilazim, nego jednostavno ne podilazim. Živo mi se fućka što netko misli o meni, ali očito jesam ostavio neki trag kad mora misliti o meni.
Živo mi se fućka što netko govori o meni, jer mi samo radi besplatnu reklamu.
U slobodno vrijeme ću se odjenuti onako kako se osjećam najugodnije, a ne kako tzv. društvene norme nalažu.
Ići ću na piće gdje mi skuhaju dobar cappuccino, a ne gdje je trenutno IN izlaziti.
Družit ću se s kim želim i s kim mi je zabavno, a ne s onima koji su trenutni celebrity.
Ionako govorim da su celebrity intelektualno nezrele osobe koje vole biti u centru pažnje zbog neke navodne ljepote.
Rodinov Mislilac mi je puno ljepši, a bome i pametniji.
I tako, kad to sve zbrojite, potvrđuje se ono što za sebe i sam govorim – ja sam FREAK.
I uživam biti freak.

A znam da ima srodnih duša.
I zato predlažem da mi, ljudi koji ne podilaze, koji se ne uvlače, ne ulizuju, nisu robovi društvenoj eliti, osnujemo svoju udrugu FREAK.

Za postati član udruge ne smiješ biti ni pravi ni lažni celebrity, ne daj Bog da si pripadnik samoprozvane gradske kreme, da nosiš najnovije brandove u javnosti, a doma nemaš ni za kruh, da voziš najnoviji BMW, a radnicima ne daješ plaću.
Ne smiješ biti jedan od onih tatinih sinova koji su dobili sve na tanjuru, pa ne znaju cijeniti nikoga, a najmanje sebe, pa postaju kurve da bi imali lažne prijatelje.
Ne smiješ pripadati ni ljevici, ni desnici, ni sredini, moraš pripadati sebi!

Moraš se osjećati kako ti želiš, a ne kako ti drugi nameću.
Moraš se ponašati prirodno, a ne glumiti nečiju lutku na koncima.
Svima ovima koji su na bilo kojem nivou vlasti moraš dati do znanja da su oni tu zbog tebe, a ne ti zbog njih.
Jednostavno moraš za laž reći da je laž!

Smiješ se oblačiti kako želiš, izlaziti kuda želiš, misliti svojom glavom.
Smiješ reći popu pop, a bobu bob.
Smiješ reći da je nešto trulo u državi Danskoj, Turskoj, a bome i Hrvatskoj.
Smiješ reći da ne voliš Barbike.
I ono najvažnije, smiješ doista misliti na radnika i boriti se za njegova prava.
Jer, koliko god zatirali radnika, da njega nema, nitko živ, ma kakvog rodoslovlja i položaja bio, ne bi imao što srati.

Svi vi freakovi koji ste se prepoznali u ovome tekstu javite se, osnujmo udrugu.
Mislim da nas ima jako puno, pogotovo među onih 40% koji ne izlaze na izbore.
Zajedno možemo pokazati da smo i mi freakovi isto ljudi i imamo pravo na slobodan život.
Imamo pravo na pravedan slobodan život.
Ropstvo je odavno ukinuti! Pa zašto smo onda danas robovi?
Vrijeme je za novu parolu: Radnici cijele Hrvatske, ujedinite se!