Radić tvrdi da nije bogat k’o Penava, a na svom kontu ima najmanje 170 milijuna eura Pevecova novca

Zapitajte se samo kako se preko noći moćnik Domovinskog pokreta i važna poluga vlasti uspio obogatiti, kako je 3575 eura uspio pretvoriti u 22, 5 milijuna eura

Zdravko Pevec otkriva modus operandi jedne od najvećih prevara ikada u Hrvatskoj – kako su se za mizeran novac domogli ekstremnog bogatstva

–           Gledam TV i ne vjerujem! Kaže Mario Radić da nije bogat, da ima manje privatne imovine od Ivana Penave. Pa taj mulja kad zine! On na svom računu ima najmanje 170 milijuna eura Pevecova novca. Toliko samo vrijede njegove dionice u tvrtki, plus isplaćene i neisplaćene dividende kojih se domogao na prijetvoran, manipulatorski i predatorski način, riječi su Zdravka Peveca koji pokušava dokazati kako su ga opljačkali ponajprije stečajni upravitelj Darko Šket i bivši ministar financija Ivan Šuker, a kako su se grabežom najviše okoristili njegovom imovinom upravo Mario Radić, Jurica Lovrinčević te Pavo Vujnovac.

–           Oni su se za mizerni novac domogli ekstremnog bogatstva. Ova priča je klasična spletka u kojoj je gospodarsko-politička sprega uspjela dokrajčiti uspješnog poduzetnika Zdravka Peveca te na temeljima njegova uspjeha i rada izgraditi poslovno carstvo preko kojeg su nedugo krenuli i u osvajanje onog političkog.

Kako to obično biva, nekad „složna poduzetnička, prijateljska, pa i kumska braća“, sad se razračunavaju između sebe i pokušavaju jedan drugoga istisnuti iz krupnog biznisa. Vujnovac, Lovrinčević i Radić domogli su se ogromne imovine obitelji Pevec ne varajući samo njih. Oni su grubo izmanipulirali i brojne branitelje Domovinskog rata kojima je Hrvatska država nakon provedenog stečaja tvrtke Pevec dodijelila dionice, navodno bezvrijednoga „Peveca“.

–           Uvidom u dokumentaciju tvrtke u stečaju razvidno ja kako tvrtke od Marija Radića i Jurice Lovrinčevića nisu imale ni 1 % dionica (točno 0.2 %) prije preuzimanja „Peveca“, a danas samo njih dvojica imaju i više od 40 posto. Nešto malo više od njih dionica ima Pavao Vujnovac.

Pa zar to nije ludo, smiješno i nakaradno da Mario Radić javno kaže da nema baš puno imovine, da je više ima Ivan Penava i da bi svakako nadležni to trebali preispitati i procesuirati!

Dobro je znano kako je stečajni upravitelj Darko Šket obezvrijedio firmu, kako je sve radio da na njoj zarade on i njegovi poslovni prijatelji. Sve se to može iščitati i listajući samo poslovne knjige nekad firme u stečaju, a danas kompanije koja je i dalja zlatna koka, baš kao što je bila u vrijeme dok je njome upravljala obitelj Pevec i dok joj je nisu oteli!

Znano je kako je vrijednost mog Peveca s 5 milijardi kuna, Darko Šket sveo na samo 136 milijuna. Danas to nije ni 20 milijuna eura, a oni sad pokušavaju zamutiti vodu pa prodaju svoj PEVEX za 700 milijuna eura!

Valja se podsjetiti kako je Mario Radić na dan otvaranja stečajnog postupka, 2. lipnja 2016. potraživao u dionicama svega 3585 eura! I on veli da nije bogat, a samo njegova današnja imovina u „Pevexu“ iznosi 170 miijuna eura!

Ajde recite, gdje se čovjek tako brzo može obogatiti?

U samo 8 godina uspio je steći milijune! Čije? Pa moje, a posredno i one kojima se najviše dodvorava – hrvatskih branitelja! Tko o čemu, on o poštenju. Upravo je on izmanipulirao svoje kolege branitelje, jer im je prodao bozu da dionice PEVEC, a ne vrijeme gotovo ništa. Pričao je da su bezvrijedne, a zajedno ih je s Lovrinčevićem i Vujnovcem otkupio od njih.

Dok su smišljali operaciju kako se domoći zlatne koke Peveca, Zdravka i Višnju su ogadili i pospremili u zatvor. Za to vrijeme je Darko Šket imao slobodne ruke da napravi „preustroj“, da sebe i svoje prijatelje postavi za šefove, da otme nove dionice Peveca novim malim dioničarima. Nakon toga uslijedio je Šketov pakleni plan otkupljivanja dionica s kojim je želio u potpunosti dominirati „Pevecom“. Model mu je bio toliko proziran, no prolazio je. Radilo se o klasičnoj ucjeni. U pravilu su dioničari bili mali dobavljači koje je ucjenjivao. Tražio je od njih da mu prodaju po smiješnim novcima dionice, a sve kako bi i dalje mogli plasirati svoju robu kroz trgovački lanac „Pevec“. Bilo je to izvedeno po poznatom receptu moćnika: – „Dionice za police“! Od onih koji nisu prodali dionice Šketu, Kodriću i njihovoj ekipi izdvajali su se Mario Radić i Jurica Lovrinčević, koji nisu imali više od 0,2 posto dionica. Dicentra i Filir, koje su bile njihove tvrtke, imale su tih 0,2 posto koje su dobili iz stečajne mase i to iskoristili za totalni prevrat. I uradili su to na vrlo sličan način na koji je to činio i Darko Šket.

Otkupljivali su bud zašto dionice, a posebice su se istakli kupovinom 11 posto dionica koja je država darovala hrvatskim braniteljima. Udruga dioničara branitelja imenovala je njihova prijatelja, kuma generala Mladena Mikolčevića, svojim predstavnikom, a to je izgledalo kao da ste vuku povjerili da čuva ovce.

Na papiru je general bio zaštitnik interesa branitelja, a u praksi nije radio ništa drugo nego ih u najmanju ruku izmanipulirao. Kupovao je dionice i za Vujnovcu, Radića i Lovrinčevića i tako im omogućio da prigrabe svu vlast u Pevecu. Navedena trojka domogla se tako za 60 milijuna kuna većinskog paketa dionica. Samo 10 mjeseci kasnije isplatili su si dobit od 111 milijuna kuna.

Po oprobanom receptu izvarali su i branitelje, a i preostale male dioničare koje su ucjenjivali znanom metodom: – Želiš li biti dobavljač Peveca moraš mi prodati svoje dionice po 100 kuna!

Danas te dionice vrijede 35 puta više! Zdravko Pevec jedan je od onih rijetkih hrvatskih poslovnih ljudi koji je stvorio firmu bez državnih poticaja i potpora, od nule. Nije se okoristio privatizacijom i ništa nije kupio za takozvanih „nula kuna“. U tvrtki je ostavio 423 milijuna kuna privatnog novca. Mafija je iskoristila smišljenu namještaljku i opljačkala ga.

Danas je Zdravko Pevec jedan od gotovo 300.000 blokiranih Hrvata, tvrtka Vujnovca, Lovrinčevića i Radića vodi protiv njega najmanje 20 sudskih procesa, koje uglavnom gube. Nažalost ne gube i ono što su oteli. Tuže ga i za pola milijuna eura i čine sve da ga dokrajče.

–           No sudovi, a i Zavod za intelektualno vlasništvo, donose posve drukčije, oslobađajuće odluke i već je nastupilo vrijeme velikog povratke obitelji Pevec, njihove rehabilitacije, vraćanje dostojanstva, prava i pravde. Pitanje je vremena kad će i novaca. obitelj Pevec dodatno je osnažena u želji da operu ljagu sa svojeg imena, da vrate oteto te da prokažu ne samo sistem koji ih je ponizio, zatočio, opljačkao, uništio, prevario…, već i da imenom i prezimenom ukažu na protagoniste koji su se obogatili na njihovoj nesreći.

Sudske odluke iz ove godine, a i one Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo zapravo u prvi plan guraju protagoniste hajke na obitelj Pevec te raskrinkavaju modus operandi jedne od najvećih prevara ikada u Hrvatskoj.

Uz sve to, važna su karika koja uspostavlja pravi salto mortale u ovoj rijetko zabilježenoj otimačini. Sada postoje svi preduvjeti za reviziju svega onoga što se događalo obitelji Pevec u posljednjih 15 godina.

Pa se vi sad pitajte je li „Pevec“ Zdravka Peveca bio smeće, je li navedena trojka baš tako uspješna? Kako su u samo 8 godina postali moćnici u Hrvatskoj koji sad žele osim gospodarske moći prigrliti i onu društvenu i političku.

*********************************INTERMEZZO**********************************