Radno vrijeme – mit ili stvarnost?
Dobro došli u svijet ugostiteljstva, gdje gosti često misle da je vaše prisustvo na radnom mjestu magični znak da su vrata službeno otvorena i spremna za njihov dolazak. Jer, tko je ikad čuo za koncept “radnog vremena”?
Svako jutro, poput marljivih mrava, ugostiteljski radnici dolaze u restoran prije početka radnog vremena. Zašto? Zato što se hrana ne kuha sama sebe, stolovi se ne postavljaju sami, a atmosfera se ne stvara čarobnim štapićem. Ipak, postoje gosti koji misle da ako ste vi tamo, spremni ste odmah uskočiti u službu.
Priča o Gospođi Pepici (s velikim G)
Upoznajte Gospođu Pepicu (s velikim G). Ona je vrsta gostiju koja je, čini se, uvijek budna, svježa i spremna za akciju satima prije nego što pijetao kukuriče. Jednog jutra, dok sam pokušavao otvoriti vrata restorana i pripremiti sve za nadolazeći dan, ugledao sam je kako stoji pred vratima s osmijehom širine rijeke Amazon.
“Pa dobro jutro! Vidim da ste već tu, može jedan cappuccino?” upita ona s entuzijazmom koji bi bio prikladniji za osvajanje Olimpijskih igara.
Pogledao sam na sat. 7:45. Restoran se otvara u 9:00. S osmijehom sam odgovorio: “Dobro jutro, Gospođo Pepica! Radno vrijeme počinje u 9:00, možete se vratiti tada i bit ćemo sretni da vas poslužimo.”
Ona me pogledala kao da sam joj upravo rekao da Zemlja nije okrugla. “Ali vi ste već ovdje,” rekla je s nevjericom. “Zašto ne biste mogli početi malo ranije?”
Scena u kuhinji
U kuhinji je situacija slična. Pripremajući ručak, kuhari dolaze ranije kako bi sve bilo spremno na vrijeme. No, ulazi Gospodin Vrijedni, koji smatra da je biti tamo u 11:00 za ručak koji počinje u 12:00 potpuno razumno.
“Hej, momci! Znam da ručak počinje u podne, ali može li se nešto izvući prije? Ja stvarno nemam vremena čekati do podneva.”
Pogledavši ga, gotovo sam mu htio reći: “Naravno, možemo vas poslužiti nečim što je još u procesu kuhanja, samo budite spremni na malo avanturistički okus.” No, umjesto toga, s diplomatskim osmijehom, objasnio sam mu da pripreme traju i da ćemo biti potpuno spremni i voljni služiti u točno zakazano vrijeme.
Zašto ne ranije?
Pokušajte objasniti gostima da postoji nešto što se zove “vrijeme pripreme”. To je sveto vrijeme kada zaposlenici pripremaju sve kako bi gosti mogli uživati u savršenom iskustvu. Bez tog vremena, restoran bi bio kaotično mjesto gdje bi sve izgledalo kao da je magla napala sve što postoji – bez reda i bez sistema.
Ali gosti to ne razumiju. Njihova logika je jednostavna: vi ste tu, ja sam tu, hrana je valjda tu negdje – pa što čekamo?
Epilog
Na kraju dana, svi mi koji radimo u ugostiteljstvu naučili smo kako upravljati ovim situacijama s osmijehom na licu i strpljenjem svetaca. Gosti će uvijek biti gosti, sa svojim posebnim shvaćanjem vremena i realnosti. Iako može biti izazovno, sjetimo se da su oni ti zbog kojih smo tu i zbog kojih se trudimo da svaki obrok bude nezaboravan, svaka kava specijalne arome, svaki cocktail jedinstven, svaki gemišt hladan.
Idući put kad vam netko pokuca na vrata sat vremena prije otvaranja, samo se sjetite: vi ste junak ovog svijeta, a oni su samo nevini putnici koji su pomalo zalutali u vremenu.
Gost je uvijek u pravu – ako konobarov priziv savjesti to dozvoli!
*********************************INTERMEZZO**********************************