Rob navike ili kako baciti 6 kn u vjetar
Svatko od nas ima neke navike kojih se, svjesno ili nesvjesno, čvrsto drži i ne želi se, očito, dobrovoljno odviknuti od njih. Barem se ne želimo odreknuti onih koje smatramo dobrim ili zdravim, a mirimo se sa sudbinom kad je neka navika smiješna ili pomalo loša.
Recimo, Kolinda ima naviku ulijetati u muške svlačionice, Njonjo želi imati naviku ulijetanja u muške svlačionice.
Plenković ima naviku hvaliti se, Bero ima naviku kuditi ga.
Bandić ima naviku glumiti čistokrvnog Purgera, a Bujanec kulturnog čovjeka.
Bago voli glumiti novinara iako kad postavi pitanje zapravo ne očekuje odgovor jer su to retorička pitanja gdje on vodi monolog sam sa sobom.
Grdović ima naviku prebiti ženu, publika ima naviku prelaziti preko toga jer voli njegove pjesme. Samo što Grdović ima naviku i popiti na koncertima pa organizatori Boga mole da popije poslije, a ne prije koncerta.
Splićani imaju naviku dijeliti se na dobre i loše, samo što su loši glasniji od dobrih.
No od navike pate i obični ljudi. Jedni iz navike glasaju za SDP, mada ih je sve manje, a drugi iz navike glasaju za HDZ. Njih na žalost nije osjetno manje.
Jedni iz navike kupuju samo hrvatsko, drugi si to ne mogu priuštiti pa su promijenili naviku da kupuju samo najjeftinije uvozno van roka trajanja za preživljavanje.
Jedni su imali naviku slušati rock, danas se raširila navika slušati cajke. No neke navike se ne mijenjaju nikada: navika da se mrze pederi je i dalje, navika da nije važno što si siromašan i gladan ako je to dokaz tvojeg Rvactva je i dalje, navika ruka ruku mije čvršća nego ikad, a navika da se sve Srbe stavi na vrbe, pa i one još nerođene jača nego devedeset prve jer su stasale nove generacije. I ovdje i ondje!
Imam i ja jednu naviku. Ma mislim imam ih više, ali ću sad spomenuti baš ovu jednu. Volim kad god to mogu prošetati do grada bilo s potrebom za obavljanje nekog posla bilo samo prošetati do Gradske kavane popiti svoj irish cappuccino pa onda opet prošetati doma. Stavim slušalice, pustim omiljenu listu pjesama i prolazimo tako gradom moj osmijeh i ja.
Jučer sam imao za obaviti nekoliko poslova u gradu, ali na sreću svi su bili u centru ili vrlo blizu centra. Kad sam sve obavio otišao sam naravno na svoj irish cappuccino. Obično prosjedim uz cappuccino pola sata do sat surfajući mobom ili smišljajući nove gorkićizme. Tako i jučer i poslije pravac doma, lijepo, pješke, bez žurbe i nervoze. I tako ja pješačim, slušam hitove po vlastitom izboru kad stigla poruka: Vaše parkiranje je isteklo. Došao sam u grad autom, samo sam to zaboravio i po običaju poslije cappuccina zaputio se svojom pješačkom rutom kući. Hoće to kad iz navike odjebeš sve oko sebe i uživaš u samoći!
No svejedno vas i dalje voli vaš Konobar s olovkom!
_____________________INTERMEZZO_________________
_____________________________________________________
