Robert Trivers: Homoseksualci se rađaju, oni to ne postaju
Ovih dana, na prvoj stanici njegove europske turneje, Zagreb ugošćuje jednog od najvećih i najutjecajnijih znanstvenika današnjice, evolucijskog teoretičara Roberta Triversa. Ugledni američki profesor kojeg Richard Dawkins i Steven Pinker smatraju jednim od najznačajnijih biologa i mislilaca u povijesti zapadne misli, a kojeg je časopis Times uvrstio među 100 najvećih znanstvenika 20. stoljeća, od 10. do 13. listopada na četiri predavanja stručnoj i najširoj publici jednostavnim će jezikom izložiti neke od svojih najutjecajnijih ideja, svoje nove projekte, ali i podijeliti svoja iznimna životna iskustva.
Naime, uz svoje znanstvene dosege, 73-godišnji Robert Trivers proživio je i još uvijek živi vrlo turbulentan privatni život. Dva puta razveden, otac petero djece i djed s desetero unučadi bio je politički aktivist i pripadnik Crnih pantera, s kojima se suprotstavljao rasnoj segregaciji na američkom tlu.
Posljednjih pet desetljeća živi na Jamajci često prolazeći kroz opasne životne situacije, a njegov život opisan je u autobiografskoj knjizi i dokumentarcu Wild Life – Adventures of an Evolutionary Biologist, koji će također biti predstavljen u sklopu 2. simpozija o snazi evolucijske misli, u organizaciji Hrvatskog biološkog društva, Instituta društvenih znanosti Ivo Pilar i Biološkog odsjeka Prirodoslovno-matematičkog fakulteta.
Na susret zakazan u jednom zagrebačkom hotelu u središtu grada, u kojem je odsjeo, stigao je pomalo mučen vremenskom razlikom između dvaju kontinenata. Našli smo ga u društvu domaćina, mladih znanstvenika dr. sc. Igora Mikloušića i prof. dr. sc. Damjana Franjevića, koji ne kriju uzbuđenje dolaskom ove globalne znanstvene zvijezde.
Uostalom, za svoje doprinose biologiji, a posredno i psihologiji, 2007. godine dodijeljena mu je Crafoord prize – najprestižnija nagrada u području bioznanosti poznata i kao “Nobelova nagrada” za biologiju i vezana područja, “teška” 500.000 dolara.
Kao i većina genijalaca njegova kalibra, profesor Trivers ponaša se i izgleda vrlo nekonvencionalno: nekoliko desetljeća stara jakna pohabana je na laktovima, puloveru bi bila dobrodošla pokoja zakrpa. No, njegove misli vrve inteligentnim humorom koji nerijetko prelazi u ironiju, osobito autoironiju. Evidentno, nagradu od pola milijuna dolara nije trošio na trivijalnosti poput odijela s potpisom Toma Forda.
– Za 100.000 dolara skućio sam se na Jamajci, a gdje mi je preostalih 400.000, ne bih znao reći – smješka se Trivers.
Posljednjih godina zaokupljen je temama feminizma, homoseksualnosti, transseksualnosti i ubojstava iz časti, o čemu će izlagati zagrebačkoj publici. Razgovor smo otpočeli s tematikom homoseksualnosti, koja je u Hrvatskoj 2016. godine još uvijek priličan tabu. Profesor odmahuje rukom.
– Ne samo običan svijet, u SAD-u postoje i glupani koji glume da su biolozi, koji doslovce vjeruju da je homoseksualnost bolest koju uzrokuje nekakav parazit koji se prenosi seksom među mladićima.
Američki konzervativni kršćani, a čujem da je tako i u Hrvatskoj, vole reći da se ljudi ne rađaju kao homoseksualci, nego da takvima postaju. Mislim da to govore jer kao konzervativni kršćani ne mogu zamisliti da bi homoseksualnost na taj način bila Božja odgovornost.
To im nije prihvatljivo, pa je lakše reći da te je netko “krivo” odgojio, no mi znamo da homoseksualnost ne funkcionira na takav način. Postoji jedan gen koji predodređuje muškarce da postanu homoseksualci. Ako se dječak igra lutkama, a djevojčica s autićima, to su jaki indikatori koji upućuju na to da će osoba kasnije biti gay. Mi znamo da u čovjeku postoje genetski faktori kao predispozicija za homoseksualnost, još u majčinoj utrobi – kaže profesor Trivers.
Nameće se i pitanje o homofobiji. Ta mu je tema, nastavlja, zanimljiva jer znanost nema dvojbi da muškarci koji preziru homoseksualce češće imaju latentne, prikrivene homoseksualne komponente ličnosti. To potkrepljuje tragičnim primjerom ovoga ljeta kada je islamistički homofob Omar Mateen ušao u klub u Orlandu i mučki posmicao 51 osobu istospolne orijentacije. Kasnije se ispostavilo da je i sam zalazio u taj klub tražeći zabavu s osobama istog spola.
– Taj dio sebe koji ne voliš, o kojem nižeš samo negativne emocije, pa ih niječeš i projiciraš na nekog drugog te u konačnici, kako bi taj dio sebe lakše kamuflirao, uzvraćaš agresijom prema onima koji taj dio sebe ne negiraju.
Takav će čovjek najglasnije kritizirati gejeve, sve dok jednog dana i sam ne uđe u klub. U Orlandu, na žalost, i s krvavim posljedicama – tumači Robert Trivers, koji je svojim revolucionarnim djelima izmijenio način na koji razumijemo odnose muškaraca i žena, roditelja i djece, odnose između pripadnika iste vrste općenito te je pridonio objašnjenju velikih pitanja ljudskih odnosa poput altruizma, suradnje i morala.
Začetnik je novih znanstvenih polja poput sociobiologije, evolucijske psihologije te bihevioralne biologije. Inspirirao je i mislioce poput Richarda Dawkinsa, popularnoznanstvenog pisca, čija je knjiga Sebični gen dosegla milijunsku nakladu. No, profesoru Triversu suradnja s Dawkinsom ostavila je gorak okus.
– Napravio je klasičnu grešku jer je povjerovao u ono što o njemu pišu novine. A novine su ga nazivale briljantnim, častile ga epitetom da je genij. Pišući knjigu, smatrao me najvećim živućim autoritetom u znanosti pa me zamolio da mu napišem predgovor, što sam i učinio. No, u drugom izdanju učinio je nezamislivo i izbacio moj predgovor jer je njegov ego rastao sa slikom koju su kreirali drugi – kaže profesor Trivers o čovjeku koji se proslavio i obogatio na njegovu imenu i djelu.
O vremenu provedenom na barikadama sa strankom Crnih pantera, organizacije koja se borila za prava crnaca u SAD-u okupljajući veličine poput Martina Luthera Kinga i Malcolma X, kaže:
– Bio sam vrlo emocionalno involviran u tematiku crnačkih prava u Americi. Naime, privlačile su me afroameričke žene pa sam bio i osobno upućen u problematiku, oženio sam se Jamajčankom. Kada je šezdesetih godina bijeli rasist Byron De La Beckwith ubio Medgara Eversa, jednog od aktivista za prava crnaca, vjerovao sam da trebamo u Mississippi poslati odred smrti i pobiti cijeli taj Ku-Klux-Klan.
Čak sam, kao student s Harvarda mislio da i ja to osobno trebam učiniti pa sam sjeo u auto i vozio sve dok me policija nije zaustavila i spriječila – kaže Trivers te dodaje da iz današnje perspektive osuđuje radikalizam Crnih pantera koje se svojedobno, baš kao i neki pripadnici crne zajednice u Americi danas, ne libe zapucati na policijskog službenika.
– Mislim da sam u to vrijeme bio u psihološki pobuđenom stanju uma. Naime, meni je utvrđen bipolarni poremećaj. Drugim riječima, ljudi poput mene prolaze kroz faze ushita, potom kroz faze depresije pa ponovno ushita. U to vrijeme bio sam u ushićenom stanju, što je smetalo nekim članovima stranke, a dio života s Crnim panterama za mene je zauvijek završio kada me lider stranke Huey doslovno ekskomunicirao – kaže profesor Trivers.
Nasilje je, međutim, svojevrsna pratilja na njegovu putu.
– Kada su me na Jamajci bez ikakva razloga ulični nasilnici napali mačetama prijeteći da će me ubiti, upotrijebio sam vještinu rukovanja nunčakama i nožem, što nisu očekivali od nekog omanjeg bijelca – kaže profesor Trivers, pa se vrati mislima unatrag, kada je u dobi od 14 godina dobio batine jer ga je neki klinac optužio za preljub s njegovom djevojkom.
Otišao je u knjižaru, kupio sve raspoložive knjigu o boksanju i pridružio se boksačkom školskom timu. Otada na silu uzvraća silom, ali samo kada je na to izazvan. Iznimku bi, stopama Roberta de Nira, koji je neki dan javno izrazio svoj prijezir prema Donaldu Trumpu, učinio tek kada je u pitanju predsjednički kandidat republikanaca, što smatra najstrašnijim događajem u dugoj američkoj povijesti. A kada to kaže tip koji ju je i sam – što znanstvenim dostignućima što uličnim borbama – kreirao, valja mu vjerovati na riječ.
