12 romskih sela u Međimurju od kojih drhte i Romi i Hrvati
U Međimurju živi oko deset tisuća Roma. Tvore trećinu svih nezaposlenih. Obitelji imaju prosječno šestero djece. Lani je samo troje Roma u cijeloj županiji završilo srednju školu. Počinitelji 70 posto svih kriminalnih djela pripadnici su romske zajednice. Od 12 međimurskih naselja u kojima žive Romi najgora je situacija u Piškorovcu kod Male Subotice – ondje dječaci od 12 godina hodaju naoružani pištoljima i odlaze u pljačku u susjedna sela. Policajci onamo više gotovo i ne zalaze…započinje Jutarnji svoju reportažu!
Prošli ponedjeljak je u dućan ušao dječak od 12 ili 13 godina, prišao pultu i tražio me 50 kuna, a kada sam odbila, rekao je da mu dam 20. Kako mu nisam dala, počeo je vikati da će doći s pištoljem. I evo ga za 20 minuta, uperio pištolj preko stakla i govori da će me ustrijeliti. Pozelenila sam od straha – priča posljednju u nizu sličnih dogodovština mlada prodavačica u dućanu u selu Držimurec, nedaleko od Male Subotice gdje kao i u ostatku mirnog i uređenog Međimurja svaka kuća ima fasadu, a uz cestu je pokošena trava. Njezino radno mjesto, u dućanu lanca Metss koji se na tom mjestu nalazi već 50 godina, u zadnje je vrijeme veoma opasno. To je najbliži dućan mješovite robe romskom naselju Piškorovec iz kojeg dolazi 80 posto kupaca. Najviše posla – pričaju prodavačice koje zbog straha ne žele otkrivati imena – imaju između 18. i 25. u mjesecu kada stiže dječji doplatak koji je većini Roma glavni izvor prihoda jer tada kupuju velike količine piva i žestokih pića i ne pitaju za cijenu. A kada nakon nekoliko dana potroše novac, upadaju mještanima u dvorišta i beru povrće iz vrtova, kradu kokoši, a zimi drva za ogrjev. Malo koje domaćinstvo u blizini nekog od 12 međimurskih romskih naselja nije imalo takvo neugodno iskustvo.
“Srećom, dvije Romkinje koje su stajale ispred dućana uspjele su obuzdati pobješnjelog dječaka, a ja sam pozvala policiju koja je došla, ali nije napravila ni zapisnik. Upadali su nam u dućan i s čarapom na glavi i prijetili noževima. Skoro svaki tjedan nešto. Prije par tjedana je jedan ukrao karticu jednoj starijoj ženi pa je došao ovamo kupovati jer do 100 kuna ne treba pin. Vidjela sam žensko ime i pozvala policiju, a on je pobjegao. Već znamo njih nekoliko koji prave probleme, uglavnom dječaci između 15 i 20 godina. Oni maltretiraju i svoje sumještane u romskom naselju. Ostali su dobri i mirni”, priča druga prodavačica koja redovito trči za romskom djecom koja joj kradu sokove i druge sitnice iz dućana.
“Neki vrate ukradeno kad im zaprijetim policijom, ali se sve manje boje policije jer znaju da ih neće uhvatiti, a da i dobiju kaznu, neće je nikada platiti. Jedan mi je prijetio pištoljem i prijetio da će opaliti ako mu ne dam novac. Tek kada je opalio shvatila sam da je pištolj prazan”, govori prodavačica.
S načelnikom Male Subotice Valentinom Škvorcom dolazimo u naselje Piškorovec u kojem su prije nekoliko godina sve ceste asfaltirane. Uz cestu su divlja odlagališta smeća, a načelnik kaže da Romi uporno ne plaćaju ni za odvoz kućnog smeća iako im je određena simbolična cijena. Dočekuje nas predsjednik mjesnog odbora Adam Oršuš, čija je kuća gotovo jedina u selu s fasadom i svim prozorima. Godinama je, kaže, radio kao zidar. Njegov prezimenjak Safet otkriva da ima 40 godina i da sa sedmero djece živi isključivo od 2300 kuna dječjeg doplatka. Upravo završava osmi razred osnovne škole pa se nakon toga planira zaposliti. Tvrdi kako tek mali broj njegovih sumještana krade, a za to je, smatra glavni krivac država koja im ne omogućava da nađu posao. Smiješnima smatraju izjave zastupnika Živog zida Branimira Bunjca koji je nedavno u Saboru upozorio da međimurski Romi prodaju svoje djevojčice od 15 godina i mlađe za udaju za 15-ak tisuća kuna. Romi iz Piškorovca ističu kako je njihov običaj da obitelj mladoženje obitelji djevojke koja se udaje i koja rijetko kad ima manje od 18 godina daje novac koji se troši na priređivanje svadbenog slavlja, a to nema veze s prodajom.
Kao bivši učitelj u osnovnoj i srednjoj školi načelnik Male Subotice Valentino Škvorc zna da romska djeca zbog lošeg znanja hrvatskog zaostaju u nastavi i gube motivaciju za školovanje.
“Jedva čekaju da navrše 15 godina kada po zakonu mogu prekinuti školovanje i tako dobivamo nekvalificirane mlade ljude koji ne rade i imaju puno vremena, što ih vodi u kriminal, uglavnom sitne krađe. Poseban je problem što mnogi kod kuće imaju oružje i djeca se time hvale u školi. Policija bi trebala napraviti racije i oduzeti im oružje. Prije dva tjedna smo u Piškorovcu kosili travu i za to vrijeme su se čuli pucnjevi iz vatrenog oružja pa su radnici u strahu pobjegli. Policija je napravila uviđaj, a ne znam je li ikome oduzeto oružje”, ističe Škvorc. Prema njegovim riječima, mnogi roditelji Romi zanemaruju svoju djecu i nije im važno da ona idu u školu. U prosjeku obitelji imaju šestero djece, pa je udio romskog stanovništva sve veći.
“Iz Držimurca se već nekoliko hrvatskih obitelji odselilo. Uvjeti života su sve teži i situacija je na rubu ekscesa. Bojim se da će ljudi uzeti stvar u svoje ruke i da će eskalirati ulično nasilje”, naglašava načelnik Male Subotice s kojim se slaže i međimurski župan Matija Posavec, koji kaže da je na području općine Dekanovac prije nekoliko mjeseci usred dana pucano iz vatrenog oružja. Načelnik Orehovice Franjo Bukal ovih je dana najavio da će njegovi sumještani, ako ih policija ne zaštiti od krađa, doći u Zagreb prosvjedovati ispred ministarstava. Načelnik policijske postaje Čakovec Krešimir Jurčević mu je otvoreno priznao da nema dovoljno policajaca da bi mogli svaki put intervenirati.
“To se sve više pretvara u Divlji zapad i, ako se ništa ne napravi, moglo bi doći do eskalacije nasilja i mnogo većih problema”, zaključuje i župan Posavec i državnim vlastima predlaže poduzimanje nekoliko hitnih mjera – predškolsko obrazovanje za romsku djecu s jedne povećati na dvije godine, uspostaviti mehanizam trošenja socijalnih pomoći, prekvalificirati i na tržište radne snage pustiti nezaposlene Rome koji čine trećinu svih nezaposlenih u županiji, uvesti radne obaveze kroz sustav javnih radova za sve radno sposobne koji primaju socijalnu pomoć te, kao najvažnije, uvođenje veće policijske kontrole polja i šuma.
“Ministar unutarnjih poslova mora odobriti veći broj policajaca koji ne trebaju samo djelovati represivno, ali moraju svojom pojavom među većinskim stanovništvom stvoriti osjećaj sigurnosti”, odlučan je Posavec.
U veljači je ministar unutarnjih poslova Davor Božinović u Međimurje poslao svog savjetnika, iskusnog policajca i bivšeg ravnatelja Policije Vladimira Fabera, koji je postavljen na mjesto zamjenika PU međimurske Ivana Sokača s posebnim zadatkom da pokuša riješiti probleme s Romima. Kao autor strategije Policija u zajednici Faber, procijenili su njegovi nadređeni, ima znanja i vještine da unaprijedi sigurnost i pridonese boljoj integraciji Roma. Kada se uhvatio tog posla, Faber je rekao da iako ne postoji čarobni štapić to nije nemoguća misija te da će zahtijevati angažman mnogih tijela i ustanova, a ne samo policije.
“Pretpostavljam da će u tom procesu biti potrebno izmijeniti ili dopuniti pojedine zakone ili mijenjati kaznenu politiku. Pravna država u nekim segmentima ne pokazuje dovoljnu efikasnost, posebno u zaštiti privatne imovine građana kod kaznenih djela s manjom materijalnom štetom, u slučajevima višestrukih povratnika i sankcioniranju maloljetnika te u kazneno-pravnoj zaštiti policijskih službenika”, rekao je Faber, koji je sredinom travnja u suradnji s Međimurskom županijom krenuo u veliko istraživanje o stanju sigurnosti. Anketirane su stotine obitelji – i romske i hrvatske – kako bi se dobila stvarna slika na temelju koje će se odlučivati o konkretnim mjerama jer je Faber još u travnju izrazio sumnju da službene statistike ne odgovaraju stvarnom stanju.
“Ovo je prvi put da nas ministar unutarnjih poslova pita kako može pomoći i za tjedan dana pošalje jednog od najelitnijih policajaca u Hrvatskoj gospodina Fabera kako bi predložio konkretne mjere. No sada taj proces treba dovršiti i stoga očekujem da ministar pozove mene i načelnike općina u kojima su romska naselje i predstavi nam mjere, da nas pita što o tome mislimo i da se one počnu provoditi. Gospodin Faber se jako trudi, u proteklih je šest mjeseci obišao sva romska naselja, sve načelnike, nebrojeno puta i sa mnom razgovarao kako bi snimio stanje, a provedeno je i veliko istraživanje. Mi nemamo loše zakone, ali se oni ne poštuju i ne provode. Posao policije i pravosuđa je da suzbiju nasilje i procesuiraju ga. Nažalost, zadnjih godina država pred tim problem zatvara oči, kao da Međimurje nije dio Hrvatske. Godinama su neke stranke koristile romsku manjinu kao biračko tijelo. Većina Roma želi miran suživot s ostalim stanovništvom i zato je potrebna i suradnja nekoliko ministarstava – unutarnjih poslova, pravosuđa, obrazovanja, socijalne politike i demografije – koji bi trebali početi uvažavati prijedloge nas koji ovdje živimo”, ističe Posavec. Smatra da Ministarstvo obrazovanja mora program predškole sa sadašnjih godinu dana, produžiti na dvije godine, što znači plaćanje dodatnog broja odgajatelja. U romskim se naseljima, predlaže, trebaju sagraditi kulturni centri u kojima bi razne udruge i organizacije provodile programe.
“Na pripadnike romske manjine ide 84 posto socijalnih naknada u županiji. Nismo za to da se ikome ukine socijalna pomoć, no centri za socijalnu skrb mogu utvrditi kako se troši taj novac poreznih obveznika. Pa ako završava za alkohol, kocku i drogu to je nenamjensko trošenje. Takvima se umjesto novca trebaju dati vaučeri kojima će u trgovinama moći kupiti ono što im treba za djecu – hranu, pelene i druge potrepštine jer je žalosno da djeca oskudijevaju dok njihovi roditelji troše u kockarnicama. To nije izmišljanje tople vode jer su mnoge zemlje već tako riješile slične probleme”, naglašava Posavec. Otkriva kako je Međimurje površinom najmanja i najgušće naseljena hrvatska županija s 114.000 stanovnika među kojima je oko 10.000 Roma, iako ih je po službenim statistikama dvostruko manje jer se mnogi izjašnjavaju kao Hrvati. To je otprilike polovica svih Roma u Hrvatskoj.
“Romi žive u 12 naselja, s 400 do 2000 stanovnika. Većinsko stanovništvo, uzimajući u obzir sva prava nacionalnih manjina, traži od njih da poštuju sve obveze kao i svi ostali građani. Učestale su krađe po poljima i šumama. U većini slučajeva počinitelji su Romi. Ako jedno starije domaćinstvo cijele godine uzgaja vrt i kokoši da bi se prehranilo i preko noći ostane bez toga, to je problem. Policija sve to ne može kontrolirati jer im nedostaje kadrova, i to barem 30-ak interventnih policajaca. No, policija je plaćena za to da stvori osjećaj sigurnosti i da osigura provođenje zakona”, upozorava župan i tvrdi da lokalne vlasti rade sve što mogu, a to je prvenstveno obrazovanje pa je tako u svim općinama i gradovima gdje žive Romi uspostavljen sustav predškola u kojima je djeci prije polaska u prvi razred godinu dana osigurana prehrana, prijevoz, učenje hrvatskog jezika te higijenskih i socijalnih navika kako bi se stvorile pretpostavke da se bolje integriraju i lakše savladavaju nastavu.
Veliko romsko naselje ima i općina Pribislavec, čija načelnica Višnja Ivačić tvrdi kako su hrvatski stanovnici koji žive u blizini, osim krađa iz vrtova, svakodnevno izloženi verbalnim napadima, kamenovanju, ali i smradu koji se iz naselja širi od paljenja sekundarnih sirovina.
“Uložili smo 2011. velika sredstva u uređenje naselja, doveli vodu, struju i kanalizaciju te legalizirali 86 kuća, no u međuvremenu je ilegalno sagrađeno 20-ak novih kuća. O svemu je upoznata građevinska inspekcija, ali ništa nije poduzela. Lokalna samouprava nema ovlasti rušiti ilegalne objekte. Ne možemo ih ni ovršiti za neplaćene komunalije jer kao blokirane osobe imaju zaštićene račune pa komunalno poduzeće gomila gubitke. Kriminala je više nego ikada, uglavnom krađa i provala u kuće i trgovine. Policiji nedostaje ljudi kao i centrima za socijalnu skrb koji ne prate stanje u romskim obiteljima. Prvo i osnovno je da policija zaustavi krađe”, kaže Višnja Ivačić i otkriva kako mještani sami povremeno organiziraju noćne straže u poljima kad to već ne radi policija.
“Ako se ništa ne poduzme, nastat će kaos. Mnogo se ljudi već odselilo, a roditelji ispisuju djecu iz najbližih škola u kojima su romska djeca u većini i voze ih u udaljenije jer ne žele da su im djeca izložena verbalnom i fizičkom maltretiranju. Više od polovice krađa ljudi i ne prijavljuju jer policija uglavnom ne izlazi na teren, a znaju da im štetu nitko neće nadoknaditi jer ako je ona manja od 2000 kuna nema gonjenja po službenoj dužnosti, nego bi oštećena osoba trebala protiv počinitelja podnijeti privatnu tužbu, što se većini ljudi ne da jer znaju da će samo platiti troškove postupka, a nikada se neće naplatiti”, govori načelnica Pribislavca.
Načelnik Nedelišća Darko Dania, na čijem se području nalazi romsko naselje Parag u kojem živi više od 2000 ljudi, kaže kako se ne zna koliko se novca izdvaja za socijalne naknade ni na što se troši, a svi znaju da kada stignu uplate, u naseljima nastupa trodnevni urnebes uz mnogo alkohola i glasne muzike.
“Prije 8 ili 10 godina imali smo policiju u zajednici, i to je dobro funkcioniralo. Policajci su svaki dan šetali kroz naselje, a otkako toga nema, smanjena je sigurnost. U cijeloj županiji su samo dvije policijske patrole, koje ne mogu stići do svih mjesta gdje se dogodi neki incident. Mi smo u Međimurju jako tolerantni i nemamo ništa protiv Roma, što i oni sami znaju i zato su ovdje. Da im nije dobro, već bi se odselili. No, sve je više kriznih situacija”, ističe Dania te dodaje kako romska domaćinstva za odvoz smeća plaćaju 22 kune, a svi ostali 54. Svejedno, većina Roma ne plaća ni taj iznos. Uz to ostavljaju i smeće uz cestu koje općina opet mora odvoziti. No, dodaje i svijetle primjere sportskih igrališta kao i jedinog romskog nogometnog kluba koji djeluje u Paragu kao i šestoricu vatrogasaca Roma.
“Nisu Romi svi loši, nego samo nekolicina njih u dobi između 15 i 25 godina koji stalno stvaraju probleme”, zaključuje Dania.
Gradonačelnik Murskog Središća Dražen Srpak tvrdi da se romsko pitanje može rješavati samo na duge staze u procesima od deset pa i više godina.
“Prije više od deset godina privukli smo djecu iz našeg romskog naselja da s 3 ili 4 godine krenu u vrtić u koji idu do sedme godine gdje steknu sve navike i nauče hrvatski. U nekim razredima više od polovice učenika čine romska djeca pa se, ako ne govore dobro hrvatski, učitelji moraju njima mnogo više baviti i na kraju su svi oštećeni. Uz svoju djecu koja idu u vrtić s hrvatskom djecom i roditelji Romi uče neke stvari. Velika većina romske djece ovdje završava osnovu školu, a mnoga idu i u srednju. Ako završe srednju školu i ne mogu naći posao, postaju loš primjer mlađima koji se pitaju zašto bi se uopće školovali. Krajnje rješenje je zapošljavanje. Do prije nekoliko godina Romima se doista nije bilo lako zaposliti, ponajviše zbog predrasuda za koje su djelomično i sami krivi. Danas se lakše zapošljavaju. Država bi trebala donijeti mjere kojima bi se poslodavcima stimuliralo zapošljavanje Roma”, ističe Srpak.
“Kod nas Romi nisu stigmatizirani. Zapošljavamo ih na javnim radovima. I oni sami su ljuti na manjinu u svojim redovima koja ih terorizira i pravi probleme. Čak i oni koji su osuđeni često ne završe u zatvoru, što je loš primjer jer se stječe dojam da kriminalcima nitko ništa ne može. A većina Roma nisu kriminalci”, tvrdi Srpak.
Porazan je podatak da je prošle godine u cijeloj Međimurskoj županije srednju školu završilo samo troje Roma. Posebno je težak položaj djevojaka koja se mlade udaju i rađaju te prekidaju školovanje. Broj neškolovanih i nezaposlenih mladih Roma u Međimurju je veći nego ikad. Iako ih je posljednjih godina zaposleno više nego ikada, mnogo je više onih koji se ne uključuju u legalno tržište rada.
Na području Murskog Središća romsko je naselje Sitnice s oko 600 stanovnika, u kojem predsjednik vijeća romske nacionalne manjine i mjesnog odbora Milorad Mihanović ističe kako nije istina da su Romi najveći kriminalci, kockari, neradnici i alkoholičari. “I mi smo bijesni na one malobrojne Rome koji čine kaznena djela odnosno kradu krumpir da bi se prehranili jer ne mogu živjeti od 300 kuna socijalne pomoći. Također kod nas u Međimurju nema prodaje djevojčica što govori Bunjac, a nemam saznanja ni o kamatarenju i lihvarenju. Velik problem je droga koju mnogi konzumiraju, a nedavno su dva mladića umrla”, kaže Mihanović, koji je jako sretan što je jedan Rom nedavno postao policajac, a volio bi da ih bude barem desetak. On ima pet kćeri. Najstarija u Zagrebu završava srednju školu i planira studirati pravo, druga ide u gimnaziju, a ostale u osnovnu školu. S druge strane, trgovac Dančo Deutsch i varilac Dražen Oršuš tvrde da traže posao, prijavljuju se na HZZ, ali ih nitko ne želi zaposliti. Obojica su, priznaju, dosta godina proveli u zatvoru zbog raznih kriminalnih djela, od provala do šverca ljudi i droge, a sada samo žele pošteno živjeti i raditi.
Predsjednik mjesnog odbora romskog naselja Parag Matija Oršuš uvjeren je da bi se broj krađa drastično smanjio kada bi u svakom naselju uvijek bio po jedan policajac te kada bi se prijestupnici strože kažnjavali. A problem je, kaže, što se zbog malih plaća mnogim Romima više isplati primati socijalnu pomoć nego raditi.
