Samo još jedan uobičajen tjedan
Todorić otvorio blog, Dalićka dušu, svećenici siluju dječake, obitelj bez djece nije obitelj, novi porezi… – čovjek bi pomislio smak svijeta, ali za Hrvatsku ništa neuobičajeno.
Trebao je opet biti smak svijeta prije tjedan dana, ali se i opet predomislio, a ja sam uvjeren da je to zbog Hrvatske. Kako je netko i komentirao, ne smijemo govoriti da gore ne može, jer je to našim političarima, bankarima, šerifima i inoj eliti samo novi izazov pa sam smak svijeta sam sebe odlaže jer ga zanima koliko duboko se može zaglibiti i kako se to zatočenik živog pijeska samosvijesno odlučuje da se još za svaki slučaj zakopa i u duboki mulj koji se, baš kao svemir, produbljuje beskonačno.
Da ja radim u nekoj tvornici deterđenta ili praška za pranje, svim ovim postojećim PR stručnjacima bi dao otkaz, jer koja je bolja reklama od recimo: #politikahr – dubinsko pranje mozga, garantirana praznina u mozgu, uništava svako vlastito razmišljanje, dezinficira rad malih sivih stanica!
Nama trebaju Harry Potter, Eragon, Frodo, vile i Red Feniksa za obranu od mračnih sila koje sve žele zaviti u crno, valjda prikladno svojoj crnokošuljaškoj uniformi. Boje nisu poželjne, jer boje vole pederi. Zabranit će se zvijezde na nebu, zato jer su zvijezde. Zabranit će se menstruacija, jer je komunistički obojena. Obitelj mora imati djecu, jer tko će zadovoljavati svećenike?
Uspješne firme su one firme koje ostvaruju dobit, nije važno uskraćuju li radnicima njihova prava i tretiraju li ih kao marvu i još dobe milijunske poticaje od države. Kad takvim firmama nedostaje radne snage, ne postavlja se pitanja zašto nitko ne želi raditi kod njih, nego kako stoku natjerati na njihovo suho pojilo.
Branitelji i opet ostali praznih ruku, ali su zato plaćenici prošli odlično!
I kao što rekoh, zašto se uznemiravati, na istoku stare priče, na zapadu ništa novo. Izađite u prirodu, kad već nećete na ulicu i berite gljive (jučer sam jeo pohane vrganje, odlični su!), uživajte u još ovo malo sunca dok ga ima, jer uskoro bi mogao novi smak svijeta, ali ne u našem dvorištu, mi smo još stoljećima u zaostatku!
