Samozadovoljavanje

Probajte se sjetiti svog najranijeg djetinjstva. Iako se na prvu čini kako je sve podređeno vama, malom slatkom klincu, istina je da sva ta pažnja prema vama služi zapravo za zadovoljavanje potreba roditelja, djede, bake, strine, ujne, susjede, Kluba štipalica obraza: da vas svi mogu doslovce štipati za obraze (sjetite se jadnog Denisa), pomrsiti frizuru koju vam je mama brižno napravila, poškakljati po trbuhu, a sve radi nekog svog, a ne vašeg zadovoljstva. Kupe vam čokoladu, ne jer je vi volite, nego jer ste tak slatki dok se naličite po licu, prstićima. Daju vam guste sokiće, naprave svježi sok od mrkve, ne zbog vašeg zdravlja, nego jer je tak cakano dok radite grimase i face pokušavajući se sami napiti, ali umjesto toga radite mjehuriće što je opet posebno dražesno njima dok ste vi već napola dehidrirani.

E onda s vremenom dođete u tinejđerske godine kad shvatite da je u prvom redu važno zadovoljiti sebe, a to možete samo ako uzmete stvar u svoje ruke. Pa jednostavno preko noći odlučite da ćete sami birati hlače koje vam kupuju, znate koju majicu želite, a koju ne, koji pulover želite pod uvjetom da ga uopće želite. To je trenutak kada se vaša majka prvi put osjeti izdanom, a otac se zadovoljno smješka jer odrastate.

I onda tako jedno vrijeme, htjeli vi to priznati ili ne, živite samo da zadovoljite sebe i svoje potrebe, bilo da se radi o izlascima vikendom, mudrim i malo manje mudrim pronalaženjem načina kako da prođe tjedan i čim prije dođe vikend, koji ili totalno pobija ili apsolutno dokazuje Einsteinovu teoriju relativnosti, s tim nikada niste načisto koja verzija je točna.

I tako vikend po vikend nekako upadnete u dio života kad više ne gledate da zadovoljite samo svoje potrebe nego i potrebe onih koji su se nekako ubacili u vaš život. Niste baš sigurni kako se to dogodilo, zašto se to dogodilo, gdje se to dogodilo, no činjenica je da odjednom počinjete voditi brigu o zadovoljstu drugih. Ponekad u tolikoj mjeri da prilično ili potpuno prestanete zadovoljavati sebe i svoje potrebe. Svjesni ste da bi bilo više nego dobro da i u ovoj fazi života napravite nešto za svoje samozadovljstvo, no onda to počne već biti neko takmičenje kako dugo niste ništa napravili za svoje samozadovoljstvo, čak se i hvalite time.

A i ja sam se do ove zime, no sinoć sam osjetio vrhunsko samozadovoljstvo.
Još do ove zime sam se hvalio kako u životu nisam kupio zimske gume. No ove zime jesam iz jednostavnog razloga što sam promijenio posao i moram malo dalje putovati po šumama i gorama, preko gora i planina, pa sam odlučio prekinuti svoje hvaljenje kako ne kupujem zimske gume jer sad kad sam već nadomak penzije zašto prokockati priliku da je i dočekam?

I sinoć je, kada sam išao kući s posla, već dobrano padao snijeg. Odmah na parkiralištu sam isprobao malo naglije kočenje. Superiška! Vozio sam se kući opušteno, bez grča u želucu! Naravno, i oprezno, ali osjećaj samozadovoljstva zbog kupljenih guma nije izostao, budući da je dokazano da se bez gume lako proklizne.

POUKA: Nikad nije kasno za vrhunsko samozadovoljstvo, no gume kupujte ipak na vrijeme!