Sasvim običan dan (ili ipak ne?)
Nakon nenadanog ranog buđenja, čovjek baš ne očekuje da će dan donijeti nešto posebno lijepo ili veselo.
I zato mu je dan još ljepši kad vidi da se prevario!
A radi se o malim stvarima koje su dobile veliko značenje. Da, sreću čine male stvari!
Sve je počelo odlaskom u grad, točnije na parkiralište kod MTČ-a. Ja ulazim autom, a drugi auto izlazi, šofer otvara prozor i maše mi rukom. Zaustavljam se, a on mi pruža plaćenu potvrdu za parkiralište. Vrijedi još dva sata, on je nenadano brzo obavio sve što je trebao pa šteta da plaćeno parkiranje propadne, poklanja mi potvrdu.
Odlazim prvo na svoj irish cappuccino, odličan kao i uvijek u mom omiljenom Soho baru, i zatim u Erste banku.
Uzeo sam broj preko aplikacije Redomat na mobitelu pa dolazim tako da sam ubrzo na redu. Ali mi u zadnje vrijeme i nije mrsko ako malo čekam, jer kad dođem na red sve službenice imaju prijateljski nastup, razgovaraju nasmiješene s vama i imate dojam da ste VIP klijent. I pamte detalje, pa se ugodno iznenadite kad vam kod sljedećeg dolaska na šalter pitanjem ili izjavom daju do znanja da su obraćale pažnju na ono što se zadnji put govorili.
Da, dan definitvno dobija pozitivnu boju. Odlazim i ja s parkirališta, a još ima sat vremena onog plaćenog parkiranja, pa kako sam dobio, mislim da bi bilo sasvim u redu da dobivenu potvrdu proslijedim dalje. Dolazi auto na parkiralište, ja mahnem, vidim mlada djevojka za volanom. I lupi ona po gasu. Što joj tu neki manijak maše usred bijela dana! Moram priznati da sam se nasmijao skoro do suza, iako njoj vjerojatno nije bilo ugodno, no meni je to simpatična anegdota.
Slijedi kupovina krastavaca i paprike za kiseljenje na sajmu.
Valjda me (ipak) sustižu godine, jer dok bih nekad stao na prvom štandu, danas prvo prolazim sve štandove, gledam robu i uspoređujem cijene.
I napikiram papriku, kupujem, a prodavačica će: Jeste Vi onaj što piše? Jesam. I dobijem nešto paprike naroadeš, ilitiga bonus! Moram priznati da me ta gesta prodavačice jednostavno oduševila! I osjećao sam se prilično polaskano!
Malo dalje kupujem krastavce. Ima u tri veličine pa naravno i po tri cijene. A onih malih, i najtraženijih, ima još nešto u ograničenim količinama. Ako uzmem sve, dobijam jeftinije.
Pa mislim, danas su mi se poklopile sve zvijezde svemira, a potvrdila se i ona Tko rano rani, dvije sreće grabi!
I kad sam došao doma, treba svu tu zimnicu i ukiseliti. I ono što inače najviše mrzim, čišćenje paprike, danas ide kao po loju. Paprike lijepe, velike, zdrave, i nema dodatnog čišćenja od eventualnih loših dijelova, samo prerežeš, izvadiš koštice i gotovo. Napravio sam i više nego što sam se nadao, vrijeme je za spremanje na posao, a zimnicu će dovršiti žena kad se vrati s posla.
Baš se nešto pitam, jesam li morao danas igrati i loto? Ili bi to već bilo traženje kruha preko pogače?
