Smiješ li čitatelju reći da je budala?

Vivere tota vita discendum est!

Kako to pametno i obrazovano zvuči, no ne znam latinski nego sam prepisao  s interneta, ali doista sam već prije čuo hrvatsku verziju Čovjek uči dok je živ!

Pomislim na sebe i upitam se: učim li i ja još ili sam naučio sve što sam mogao? Odgovorim li da sam naučio sve što sam mogao zapravo sam sebi velim da sam budala, da sam ograničenog kapaciteta i da imam nerazvijen mozak koji više nije sposoban upijati nova saznanja i činjenice.

A ima li takvih budala koje misle da sve znaju i da više ništa, ne ne moraju, nego nemaju za naučiti? Ima ih više nego bi normalan čovjek mogao zamisliti!

Istovremeno, moraš se zapitati jesi li doista, sa svojih 54 godine, u posljednje vrijeme nešto novo naučio?

Recimo, otišao sam sam kupiti čarape i donji veš, bez žene! I nećete vjerovati, ne samo što sam ja bio zadovoljan onim što sam kupio, čak me i žena pohvalila!

Naučio sam i jedan novi recept za mršavljenje jer još nisam naučio da bez tjelovježbe nema skidanja kilograma.

Naučio sam i kako se koristi jedna aplikacija na mobitelu namijenjena mladima, a ja se osjećam mlado pa normalno da mi nije bio problem naučiti koristiti tu aplikaciju.

Naučio sam i još neke nove specijalizirane riječi na engleskom jeziku koje mi koriste u mom poslu.

Naučio sam i da ima djece kulturnije od svojih roditelja.

Naučio sam i da ima osoba koje imaju drugačije razmišljanje od mene, a uopće nisu loše osobe, štoviše vrlo su simpatične.

Naučio sam da ipak često jabuka ne pada daleko od stabla i rekao bih da mi je to bilo najbolnije saznanje ovih dana. Naime, internet me zasuo objavama o formiranju raznih foruma mladih HDZ-a, HNS-a i sličnih nemoralnih organizacija. U prvi tren sam ostao osupnut, doslovce u šoku, a zatim su se počele kockice same postavljati na svoje mjesto.  Drugi mladi su otputovali iz Hrvatske ili se spremaju to učiniti. Ostaju oni, tatini i mamini sinovi (i kćerkice) koji su od svojih roditelja isto nešto naučili: kako postati uhljeb! Jedino sad ne znam na kakva uhljebnička mjesta pucaju, ali evo jednog primjera doživljenog danas: zovem je centralu jedne županije gdje drma HDZ (ne one gdje mi je pročelnik za kulturu u emailu odgovorio sa neču i stavio veliko slovo poslije zareza) i javi mi se mladi muški glas s Aa? Nije bilo jedno a, nisu bila tri a, bila su točno dva a! Ja ipak pozdravim, čak se i predstavim i zatražim određenog pročelnika. Mladi muški glas spremno odgovara: “A on ti je otiša na marendu! Morat ćeš zvat kasnije!” Izgleda da mi godina proizvodnja uzima danak jer se uopće ne mogu sjetiti kad smo se upoznali i prešli na ti! Zahvaljujem i zovem drugi broj zbog drugog pitanja, javlja se ženski glas, ne s Aa nego jednim odrješitim E? Imam sreću saznajem, što sam je dobio na telefon jer su na marendi. Tek kasnije mi je palo na pamet da upitam jel’ se s Aa i E javljaju samo u vrijeme marende ili i u uredovno vrijeme? Mogao bih prenijeti čitateljima krivu sliku o njima, a nisu oni krivi što sam se ja sjetio zvati baš poslije 12 sati, u vrijeme marende!

Svejedno me brine hoće li oni u međuvremenu naučiti tehniku javljanja na telefon ili su samoglasnici njihov krajnji domet?

Znate, jako je važno stalno učiti i napredovati, premda to bilo u psovkama i vrijeđanjima. Evo ima jedan moj fan  zahvaljujući kojem ozbiljno razmišljam da objavim jedan leksikon psovki. Čovjek se redovito javlja i nikad se ne ponavlja, uvijek ima nove i svježe psovke, čak je izmislio i neke nove rodbinske nazive i obiteljske odnose. On zaista ima inspiraciju, kreativan je i vrlo živopisan, možda čak snime i neki pornić po njegovom scenariju!

Ali ruku na srce, jedan dio mojih fanova totalno je neinventivan, vrlo ograničenog rječnika, ravnozemaljskog nazora, non-stop nadrkani jer im vjera zabranjuje drkanje, s jednim jedinim neoborivim argumentom, pardon dva: zato što oni tako vele i zato što HDZ tako veli. Naravno da ne znaju objasniti što oni to tako vele i što to HDZ tako veli, ali oni tako vele i HDZ tako veli i ne može biti drugačije. Ima jedan vic o tome kako otac planira ispisati svoje dijete iz prvog razreda osnovne škole čim nauči slova H, D i Z. I to mu je dosta da uspije u životu.

Aha, i sad ste vi pomislili kako sam u naslovu upravo na takve mislio kad sam se upitao smijem li čitatelju reći budala! Uopće nisam mislio na njih, pa nisu oni budale ako takvi kakvi jesu uspiju živjeti na vaš račun, na vašoj grbači i vladati vama.

Jel’ vam sad jasno na koga sam mislio da je budala?

_____________________INTERMEZZO_________________

_____________________________________________________