Šovinistički članak o slobodnom danu na ženski način

Jučer sam imao slobodan dan koji sam odlučio posvetiti istraživačkom novinarstvu – praktičnom istraživanju značenja pojma “peglanje kartica”.
Baš me zanimala koja marka pegli je najraširenija!

Kartica nova, praktično nekorištena i ne bi trebalo biti problema s peglanjem.

I krenuo sam s namjerom da kupim donjeg rublja i čarapa, i pokoju majicu kratkih rukava.
Kasnija analiza je pokazala da je to bila greška broj jedan!
Ne možeš ići u peglanje kartice s točno određenom namjerom što ćeš kupiti. O tome se odlučuje na licu mjestu kad ugledaš nešto za što shvatiš da to jednostavno moraš imati!
Kakav sam ja amater!

Ušao sam u prvu trgovinu, i odmah na prvom pultu mi se dopala jedna majica koju sam naravno, i kupio, jer mi je to na popisu.
Katastrofalna greška broj dva! Ni u ludilu ne smiješ kupiti u prvom dućanu sa prvog pulta! Što ako u drugom, trećem, četvrtom … ima bolja majica?

Ulazim dublje u dućan i nailazim na gaće. I to 5 komada u paketu, XXL veličine, materijal dobar, cijena više nego pristojna. Kupujem, naravno!
A odmah sljedeći box, čarape, 7 komada u paketu, pamučne, po reklamnoj cijeni. Kupljeno naravno!
Uzmem to i drito na blagajnu! Više niti ne promatram što je još u ponudi, a to je greška – mislite broj tri?… varate se – to je već greška broj šest ili sedam!
Predajem robu na kasi i razmišljam hoće li mi proći kartica, nisam naviknut.
GREEEEEEEEEEEŠKA!
Treba promatrati što još ima u ponudi na blagajni dok kao čekaš u redu ili dok ti prodavačica pakira kupljeno!
Platim i odlazim ravno prema izlazu, ne gledajući usput izloženu robu na stalcima i pultevima. Đizus, koje li sramote!

Odlazim u drugi dućan, budući da sam kupio gaće i čarape, zaputim se ravno ka potkošuljama. Čak i ja primjećujem kako su bijele, meki pamučni materijal i već je 6 komada u košari. I onda nevjerojatno, uočim nisku cijenu za majicu kratkih rukava, i ima XXL broj, i sviđa mi se. Bila je u košari za 30 sekundi, a druga sa drugog stalka za dodatnih trideset sekundi.
I naravno, opet pravo na blagajnu, razmišljanje hoće li kartica proći, toliko duboko, da skoro nisam ni čuo kad mi je blagajnica ponudila pepeljaru po reklamnoj cijeni.
Idi ženo, pa ne pušim već 4 godine!

Izlazim iz dućana, otvaram vrećice da škicnem kupljeno, zadovoljan rezultatom, mogu krenuti u svoj omiljeni kafić na irish cappuccino, laganini, pješice jer je divan sunčan dan, i prolazeći pokraj robne kuće odlučim da ipak kupim još nekoliko pari čarapa. Što je bilo gotovo, zajedno s odlaskom na drugi kat, odabirom, plaćanjem i vraćanjem u prizemlje za 3 i pol minute.
Sveukupno potrošeno vrijeme pješačenja do Galerije Sjever, kupovanja i dolaska na terasu kafića 45 minuta, gdje sam zatekao one dvije gospođe koje su krenule u shopping kad i ja kako još stoje pored terase i odlučuju u koji će prvo dućan.
Pa Bože, je li moguće da mi je TO zapravo bila prva greška?
Jesam li prvo trebao napraviti plan kretanja po dućanima?

Ali ja niti ne znam koji sve dućani postoje!

Sjeo sam na terasu, naručio cappuccino, još jednom utvrdio da sam zadovoljan kupljenim, i lagano pijuckao i promatrao prolaznike, pa malo surfao po mobitelu, pa opet promatrao, i eto, prošao sat vremena kako već dugo uživam na suncu.

I došlo je vrijeme za konačan test. Otići kući, sad će negdje i žena doći s posla, i čuti što će ona reći o kupljenom, budući da sam ovaj put ja preuzeo njen posao i sam otišao u kupovinu.
Čim je ušla u stan, ugledala je vrećice i osmijeh joj se pojavio na licu, samo nisam uspio odgonetnuti je li to bio osmijeh odobravanja ili onaj drugi.
Naravno, odmah je pala inspekcija sadržaja vrećica i – prošao sam.
Relativno.
Nikako joj se nije sviđala boja jedne majice.
Kažem joj ja, ali majicu sam kupio za sebe, ne za tebe, ja ću je nositi.
Da, kaže ona, ali ja te moram gledati u njoj!

ZAKLJUČAK: pustimo ipak žene neka rade neke poslove, za rodnu ravnopravnost ćemo se morati izboriti na drugim poljima!