Šprem optimistično o rukometnoj reprezentaciji

U TOPCAST TOP RADIJA došao je proslavljeni rukometaš Goran Šprem koji je voditelju Kruni Belku govorio o stanju u hrvatskom rukometu danas, o tome može li hrvatski rukomet opet biti na svjetskom vrhu. Dotaknuo se Šprem i zlatne hrvatske rukometne ekipe i otkrio je u kakvim su odnosima danas: „Ne mogu ljudi doživjeti, znati kakva je to povezanost. Ne moramo se vidjeti i po godinu dana, dvije godine, ali kada se nađeš s nekime s kime si to sve prošao, neka je posebna veza između tih sportaša.“

Goran Šprem je za hrvatsku rukometnu reprezentaciju nastupio 150 puta, osvojio zlato i dva srebra na Svjetskom prvenstvu te zlato na Olimpijskim i Mediteranskim igrama.

„Jako sam ponosan na sve što sam prošao u svojoj karijeri i ono što sam osvojio s tom ekipom. San svakog sportaša je ono što sam doživio i volio bih da puno više ljudi to doživi. Imao sam sreće da sam jedan od tih rijetkih“, rekao je Šprem.

Otkrio je i da mu je, gledajući unazad, karijera brzo prošla.

„Prošlo je više od deset godina otkako sam prestao igrati i to mi je brzo prošlo. Ozbiljna karijera je kod mene trajala dvadesetak godina“, rekao je proslavljeni rukometaš i nastavio:

„Sve to iz ove perspektive izgleda davno i da je prošlo brzo, ali neke stvari su nezaboravne. Sportski život koji sam prošao i sportski život općenito koji prolaze sportaši je nešto posebno, da imaš mogućnost baviti se sportom i steći čudesna iskustva, razvijati se, odrastati s ljudima istog načina razmišljanja, istih ciljeva..stvarno je privilegija biti sportaš.“

Pogotovo sportaš koji je imao sreću biti u jednoj takvoj generaciji i biti u takvoj ekipi, dodao je Belko i zaključio da su mnogi upravo zavoljeli rukomet zbog njihove generacije.

„Bili smo ekipa koja je generacijski bila blizu i koja je kliknula“, rekao je Šprem i nastavio:

„Iz utakmice u utakmicu smo skužili da možemo. Tu smo i postavili standarde hrvatskog rukometa koji i dan danas tu stoje i nadam se samo da će rezultati koji nam zadnjih godina ne idu na ruku, očigledan je pad, ali nadam se da će se to promijeniti već na ovom Europskom prvenstvu i da ćemo krenuti prema gore jer kvalitetu imamo, znanje imamo, a fali nam možda i malo sreće da opet počnemo hvatati medalje.“

Idemo li u sportu na gore ili na bolje, rekao je:

„Idemo na gore, ne idemo na bolje. Kada pogledam društvo, klince, sport je postao rijetkost. Dečki ne igraju više nogomet ispred zgrade, više smo posvećeni digitalizaciji koja je opet prirodna, međutim, zanemarili smo aktivnost, sport i zanemarili smo zdrav život i to će nam se obiti o glavu ne budemo li puno aktivniji jer danas je sve manje djece koja se bave sportom..prešli smo granicu koju smijemo preći.“

O situaciji u hrvatskom rukometu na nižim razinama, rekao je:

„Imam ja klince koji se bave rukometom od 17 i 14 godina pa su im termini od 9 do pola 11 navečer jer drugih nema. Na žalost, to je problem sportske infrastrukture u Hrvatskoj koji nas sve ozbiljnije kači, imamo sve ozbiljniji problem s terminima, kada djeca mogu trenirati, koliko i kakve su im mogućnosti. Za baviti se sportom treba imati i vremena, termina, volje i novaca, međutim, kod nas je dosta toga svedeno na nekakav amaterizam. I klubovi, na žalost, oni žele to, nijedan klub ne želi ne raditi, međutim, jednostavno nemaju mogućnosti.“

Rukomet je jedan od najtrofejnijih hrvatskih sportova. Odgovorio je Šprem na pitanje misli li da se ovakvim pristupom sportu općenito može ponovno dogoditi takav veliki uspjeh ili je to bio splet okolnosti, slučaj:

„Nije bio slučaj, to je bio proizvod. Ta reprezentacija bila je hrvatski proizvod koji je krenuo s kadetskom ligom s kojom se pravilno razvijao, u koji se puno više ulagalo, čini mi se, nego što se ulaže danas. Naravno da iz toga izađe kvaliteta. Nije uspjeh samo prvo mjesto, da se ne zavaravamo, nije uspjeh zlato, i peto i sedmo mjesto je uspjeh ako si dao maksimum. Međutim, sve je veća razlika između sporta koji je kod nas i između sporta koji je u drugim državama, razvijaju se puno brže, puno bolje..Mi tu kaskamo i ne da ne ulažemo nego čak uzimamo od sporta. Svatko nešto čopne i na kraju sport ne živi nego preživljava.“

A kako se on našao u rukometu?

„Kao klinac sam stvarno ‘žvakao’ sport. Bio je oglas da se može doći javiti tko želi igrati rukomet. Sjeo sam na autobus u Španskom i došao u Kutiju šibica. „

Dotaknuo se proslavljeni rukometaš i odnosa s ekipom iz zlatne reprezentacije:

„To je posebna ekipa. Ponosan sam. Ne mogu ljudi doživjeti, znati kakva je to povezanost. Ne moramo se vidjeti i po godinu dana, dvije godine, ali kada se nađeš s nekime s kime si to sve prošao, neka je posebna veza između tih sportaša.“

Nakon sjajne reprezentativne i klupske sportske karijere Goran je nastavio s uspješnom poslovnom karijerom te je danas na poziciji Izvršnog direktora jedne od vodećih regionalnih turističkih kompanija, a od ove je godine i upravitelj Zaklade Unisport Srce koja je pokrenuta kako bi poticala razvoj studenata sportaša u Hrvatskoj. Goran je i jedan od ambasadora ovogodišnje utrke Zagreb Advent Run.

Zanimljiv i dinamičan razgovor pogledajte na linku: https://www.youtube.com/watch?v=HtNNh73WW9g&t=41s

*********************************INTERMEZZO**********************************