Što bi bilo kad bi bilo, ali ipak nije?

Neki dan mi je kolega s kojim se otprilike jednom mjesečno nađem na kavi (pa prodiskutiramo lokalne, regionalne i nacionalne tekuće događaje, osobito političke) postavio sljedeće pitanje:

Ako na predsjedničkim izborima pobijedi npr. Milanović, hoće li se Škoro na parlamentarnim izborima i dalje zalagati za povećanje ovlasti predsjednika?

Znamo li svi odgovor?

Vidite, to pitanje me odmah asociralo na štrajk prosvjetara. Ne mogu reći ni da ga odobravam ni da ga ne odobravam. Razlog je jednostavan, ja sam šljaker. Cijeli život radim ili kao konobar ili baš kao radnik u proizvodnji i smatram da sam zakinut. Ja si nikad nisam mogao priuštiti luksuz štrajka niti znao što su to dodaci, bonusi itd.

Kao konobar (iako to ne bih smio reći) čak sam kroz radni vijek bio zakinut i za neka osnovna ljudska prava. Gost je uvijek u pravu iako često i nije (ali to ne smijem reći), gost mi je, a nekima i danas, ako se zainatio, mogao srediti otkaz jer on eto ostavlja puno love, a ja sam mu baš antipatičan i tu mi nikakva agencija ni inspekcija ne može pomoći. Ne mislim meni kao meni nego konobaru kao konobaru. Gostu se živo fućka što je moje radno vrijeme prošlo prije tri sata jer eto on je gost i uvijek je u pravu, a ja sam konobar ili kako naši ljudi vole reći otirač za noge. Da, srozalo se konobarsko zanimanje jako, u prvom redu zbog poslodavaca koji su radije zapošljavali svaku šušu s dvije ruke i dvije noge nego KV konobara jer su računali da im je to jeftinije, samo ja to ne smijem reći. Prosvjetar smije reći, smije i štrajkati, konobar i radnik ne smiju, njima odmah otkaz. Oni stvaraju, proizvode novac, ali nemaju baš ravnopravno pravo glasa kao prosvjetari. Prosvjetari obrazlažu to time da imaju visoke škole, mi konobari i radnici nemamo.

Pa se sad ja pitam, uče li vas na tim visokim školama da su ljudi nejednaki i da nemaju svi ista prava? Jer vama kad zvoni kraj sata izađete iz razreda, meni kad je kraj radnog vremena nije kraj radnog vremena jer vrlo često to ovisi upravo o vama, hoćete li poštovati moje radno vrijeme ili nećete i ostat ćete sjediti (iako to ne smijem reći jer se to u mom zanimanju i zvanju ne govori). I znate što mi često kažete? “Pa valjda sam zaslužil da se i ja jenput zabavim!” Iako to ide na moju štetu, ali ja to ne smijem reći. Ali ćete tražiti da vas podržim u štrajku sada kada tražite veći koeficijent. Iako ste mi još jučer govorili da što ja hoću i što se miješam, pa ja sam samo običan konobar. Niste  se bunili kad se uvodio vjeronauk u škole, ne bunite se ni danas što djeca koja slušaju etiku a ne vjeronauk moraju zbog toga subotom u školu, ne bunite se kad se dižu kapelice u školi, ne bunite se zbog kurikuluma, ali hoćete veći koeficijent. Ne smeta vas što ima sve više odlikaša, a rezultati na maturi su sve gori, vi samo hoćete veći koeficijent.

Mogao je prosvjed u ponedjeljak biti za bolja radnička prava, za ravnopravnost sviju, protiv korupcije, protiv uhljebništva, mogao je čak biti i za bolje i kvalitetnije obrazovanje, ali ne, bio je i ostao za veći koeficijent.

Pa dragi prosvjetari, eto ja sam protiv većeg koeficijenta. Ja sam da se ukine korupcija, mito, na svim nivoima, razinama, pa i kod vas. Da odlikaši budu oni koji znaju, a ne čije roditelje dobro poznate, kod kojih idete na ljetovanje, zimovanje ili koji su neke face. Ja sam da se dodaci i bonusi daju školama koje imaju prvake na raznim takmičenjima, koje imaju dobar prolaz na maturi, koje imaju širok izbor, ali doista izbor izbornih predmeta itd. Bio je onaj jedan transparent na kojem su namjerno bili krivo ispisani ć i č i kaže da ćemo onda takve transparente imati u budućnosti. Dragi moji, imamo ih već i danas!

Slažem se da su vam koeficijenti preniski, ali to je optička varka, stvar je da su ostalima previsoki. Slažem se da ova vlada kao ni one prije ne valja (iako ste ih birali i iako ste članovi iste stranke), slažem se da svi ostali previše troše i da im treba sve to oduzeti. Treba koeficijente posložiti prema tome koliko se novaca proizvede, ali da i radnik bude plaćen iz tog kolača i da i radnik ima dobre radne uvjete, a ne da s 40 godina bude iscijeđena spužva kojoj više ni zamjena dijelova ne može pomoći zbog iskorištavanja i nehumanih uvjeta na radnom mjestu u proizvodnji. Dakle pitam vas: ako dobijete svoj koeficijent, hoćete li samo nastaviti kao i do sada ili će se to odraziti na kvalitetu obrazovanja? Jer ako vi ne cijenite radnika, ako potičete i ističete klasne razlike kako onda možete biti i prozvati se moralnim vertikalama?

Nemojmo se zavaravati, javna služba je javna služba. Da nije, ne bi toliko ljudi hrlilo u nju. Ja sam konobar jer je to moj izbor, jer volim taj posao, jer volim komunikaciju  s gostom. Samo ima jedna stvar, nije svaki gost gost (iako to ne smijem reći), gost je osoba koja uvažava konobara kao osobu. Ah da, znali ste mi reći, pa ja sam za to plaćen. Dragi vi, pa i vi ste za svoj posao plaćeni. Niste dosta plaćeni? Nisam primijetio da vas je briga da li sam ja dosta plaćen!

Dakle, ono što vam zamjeram, mislite samo na sebe! Koristite floskule da opravdate to stavljanje sebe u centar pažnje! Sve što ste trebali na prosvjedu reći bilo je: tražimo bolje uvjete za sve radnike, za sve nas! No vi ste tražili samo za sebe! A imali ste priliku dignuti revoluciju da ste htjeli kvalitetu, ali interesira vas samo kvantiteta! Opravdavaju li to vaši rezultati?

I, ponavljam kolegino pitanje:

Ako na predsjedničkim izborima pobijedi npr. Milanović, hoće li se Škoro na parlamentarnim izborima i dalje zalagati za povećanje ovlasti predsjednika?

_____________________INTERMEZZO_________________

_____________________________________________________