Svijetlo u tunelu
Prošla su moja dva tjedna godišnjeg odmora i nevjerojatno, ali istinito, nisam napisao nijednu priču na ovom svom blogu. To ne znači da nisam bio aktivan, dapače, pa kći mi se udavala, itekako sam imao puno aktivnosti. No o vjenčanju neću pisati, bili su to divni obiteljski trenuci. Napisao sam neke članke za Međimurje info kao portal općenito, ali to nije ono što je karakteristično za moj osobni blog.
Imao sam materijala uviđajući nekompetentnosti nekih ljudi na nekim pozicijama. Recimo skupljala su djeca novac za Crveni križ, bili su u mom stubištu prošli ponedjeljak što bi bilo za 10 da u srijedu nije došla druga grupa djece jer netko nije znao podijeliti rajone. A taj netko sigurno nisu djeca, ona su samo (opet) bila potrčkala nesposobnih!
Imao sam materijala o tajnici koja je pročitavši frazu Katica za sve! zaključila da na portalu Međimurje info radi i neka gospođa Katica!
Imao sam i dnevno političkog materijala, ali toga tako i tako neće ponestati pa zašto se opterećivati time na godišnjem? HDZ će i dalje imati svoje ovce da nam muze novce, Vrdoljak i HNS će i dalje glumiti da su važni i odlučujući i pričati o poštenju jer su negdje valjda nešto čuli o tome, Bandić će i dalje glumiti dobrotvora i žrtvu dok si konačno Zagrepčani ne vrate Zagreb natrag u svoje ruke. Kolinda čeka neki novi sajam da se opet malo raspojasa, a SDP…čekaj, kaj je ono SDP? Pernar je vjerojatno ovih dana zadnji put uopće i spomenut i uskoro će pasti u potpuni zaborav kao i ono, kako se zvalo – Živo blato ili tako nešto. Dakle, zašto se baviti političarima na godišnjem odmoru kad se oni cijeli mandat ne bave nama!?
Pratio sam druge vijesti, pratio sam uspjehe djece iz raznih sredina na raznim područjima i to mi je zaokupljalo pažnju. Primijetio sam koliko pojedini roditelji podupiru svoju djecu u tome u čemu su djeca nadarena. Ne guraju, ne prisiljavaju, ne naturaju nego im baš daju podršku. Daju im podršku u onome što vole, onome što ih interesira, onome što ih veseli. Vama se sad ovo možda čini čudno, no ne bi vjerovali koliko roditelja gura djecu u nešto što oni osobno nisu ostvarili zanemarujući djetetove sklonosti i želje. A razlika je između onoga što dijete želi i onoga što roditelj natura djetetu da želi! Velika razlika, čak bih želio da je kažnjiva razlika!
Uglavnom u ova dva tjedna došao sam u kontakt s jednom djevojčicom, učenicom 2. razreda osnovne škole. Još se nismo osobno upoznali no nadam se da hoćemo. Oduševila me svojim radom (radi se o literarnom stvaralaštvu) no ono što me posebno oduševilo je podrška njene obitelji i to što oni ne odlučuju u njeno ime nego joj pomažu u provođenju njenih odluka. Da se razumijemo, mislim na kreativne i stvaralačke odluke! Drugi je razred osnovne škole, ali nije brzopleta: analizira, prosuđuje, korigira…Poanta cijelog ovog današnjeg članka je da me izuzetno razveselilo što sam godišnji proveo zabavno, kreativno te doživio ugodna iznenađenja u državi u kojoj pomalo već sve otpisujemo i u kojoj pesimizam prijeti da nas zarobi sa svih strana!
_____________________INTERMEZZO_________________
_____________________________________________________
