Tko je smjestio Vladi pljuvanje po obrazovnom sustavu na A razini eseja iz Hrvatskog jezika?
‘Sreća pa je bio takav esej da se moglo srati po hrvatskom obrazovanju, zato i imam više od 3 stranice. Živila Hrvatska i njene nesavršenosti, pomogle su mi i previše!’ Tako je jedan od pristupnika eseju iz Hrvatskog jezika na višoj razini opisao svoj uradak, očito zadovoljan temom., premda je u ovoj usporednoj raščlambi, zadano djelo koje i nije na službenom popisu. Doduše, obrađuje se na nastavi. Uglavnom, u 160 minuta, više od 23.000 pristupnika eseju A razine, trebali su u najširem smislu opisati kakav bi model obrazovanja trebao biti u Hrvatskoj, što je trebalo biti temeljeno na ulomku iz Cihlar Nehajevljeva Bijega te Montaigneovih Eseja.
Kako su se snašli na zadanu temu eseja, za Srednju.hr prokomentiralo je troje maturanata iz Preloga, Rijeke te Šibenika.
Premda se na eseju više razine iz Hrvatskog jezika pojavio i naslov, koji nije zadan na popisu djela, prilično slobodna, bliska, a u zadnje vrijeme i goruća tema reforme školstva, ostavila je puno prostora maturantima za imaginaciju. No, daleko od toga da ste mogli biti nespremni.
– U početku je bio šok dok smo vidjeli teme, ali sve se zapravo bazirano na obrazovnom sustavu, koji bi trebao isticati praktično znanje, više nego bubanje činjenica napamet. Temu sam obrađivao na razmišljanju Đure Andrijaševića koji ističe da učenici moraju sami zaključiti neke stvari (tome se protivi u ulomku ravnatelj, koju mu govori nek se pridržava propisanih knjiga). Montaigne isto kao i Đuro ističe praktično znanje i daje savjete profesorima. Zaključak mi je bio da je već Montaigne u 16. stoljeću postavio temelje suvremenog obrazovnog modela školstva, koji u Hrvatskoj još nije zaživio, a prijeko je potreban za pripremu novih generacija za stvarni svijet koji ih čeka, podrobno nam analizira svoje esej Marko, maturant opće gimnazije u Srednjoj školi Prelog.
Dodaje da je vremena bilo itekako previše te kako je sve stigao napraviti u sat vremena, a i da ostalima nije trebalo puno više. Kada je riječ o zalutalom hicu, koji je zadan na eseju, govori nam sljedeće.
– Na satu smo interpretirali Eseje od Montaignea, ali nismo nešto previše o njima govorili, veli Marko, i dodaje da je Bijeg pročitao kada je trebalo.
Naša druga sugovornica pak tvrdi da nisu obrađivali Montaigneove Eseje na satu.
– Iako nisam čitala djela, tema je bila uredu jer je suvremena dakle školovanje. 160 minuta bilo je sasvim dovoljno da se sve stigne. Za esej sam se pripremala tako da sam naučila smjestiti djelo i pisca u povijesno razdoblje, likove i osnovnu radnju te ideju samog djela. Ovdje sam konkretno djelo povezala sa suvremenom problematikom i poznatim filozofima povijesti. Vjerujem da bi mi bilo lakše da smo u školi radili jednu od zadanih lektira, no mi se nismo na njoj zadržavali, govori nam Liana iz Prve sušačke hrvatske gimnazije u Rijeci.
Tema dar s nebesa
Naš treći sugovornik, analizu eseja iz Hrvatskog jezika je započeo usklikom ‘tema je dar s nebesa’.
– Daju nam esej u kojem moramo trkeljat o obrazovanju na temelju ulomka iz Bijega o učenju napamet i ulomku iz de Montaigneova “O odgoju” gdje kritizira učenje napamet, zadovoljno će Điđi, maturant Gimnazije Antuna Vrančića u Šibeniku.
Smjernice su također bile jasne, a bilo ih je pet.
– Prve dvije ticale su se Bijega, a ostale tri obrazovanja, to jest toga kakav model obrazovanja treba biti u školama i zašto. Smjernice bile zadane sljedećim redoslijedom 1. Smjesti Bijeg u kontekst književnopovjesnog razdoblja 2. Smjesti ulomak u kontekst Bijega, portretiraj Đuru Andrijaševića 3. Usporedi ulomke 4. Kakav obrazovni model treba biti u školama? 5. Objasni svoje tvrdnje. Ja sam samo pratio što autori pišu, citirao de Montaignea te kritizirao učenje napamet, govori nam Điđi.
Shvativši da je zbilja upućen u djela, a i temu koju je trebao analizirati, tražili smo ovog šibenskog maturanta da nam u par crta pojasni i o čemu je pisao.
– Utvrdio sam da škole tribaju uvesti slobodnu misao i kreativnu interpretaciju, i zaključio da nam prijete misaona uniformnost te robotizacija modernog čovjeka, ako se to ne promini, na kraju govori Điđi, koji je pročitao Bijeg te fragmente de Montaignea, čisto iz znatiželje jednom davno, a s obzirom da se prema njegovu priznanju ‘bjesomučno pripremao očekivajući komplesksniju temu’, ovo mu je sjelo kao kec na desetku.
