UTAPLJANJE NE IZGLEDA KAO UTAPANJE

Mario Vittone je vodeći stručnjak u spašavanju iz vode, utapanja i sigurnosti na moru. Osim toga, ima dugogodišnje iskustvo kao stručnjak za spašavanje iz vode. Na temu utapanja napisao je koristan članak prije nekoliko godina, koji je nedavno dobio međunarodnu dimenziju. Sada je članak preveden, pa se preporučuje da ga pročita svatko tko uživa / djeluje na vodi.

“Prvi zapis, koji sam ikada objavio, bio je kratki članak o ronjenja za časopis Obalne straže. Nekoliko godina kasnije sam ga ažurirao. Usprkos svim naporima da se članak ponovno objavi, nije bilo uspjeha. I ne samo to, časopis Reader’s Digest nazvao ga je “previše morbidan” i svi drugi (uključujući i časopis Soundings) jednostavno su ga ignorirali.
Zahvaljujem prijatelju koji je objavio članak na svom blogu 2010. godine. Odmah je stekao nevjerojatnu čitanost, pa čak i srušio stranicu. Od tada, članak je preveden na 15 jezika i objavljen u najvećim časopisima kao što je Washington Post. Reader’s Digest je kasnije zatražio objavljivanje. Nakon dugogodišnje suradnje s raznim časopisima, blogovima, web stranicama, odlučio sam da je vrijeme da upoznamo široku publiku. Međutim, nisam ga objavio u jednom od najvećih časopisa o plovilima.
Ljeto dolazi i vjerujem da će ovaj kratki članak o utapanju biti jedan od najkorisnijih zapisa koje ste ikada pročitali.”

Utapljanje ne izgleda kao utapanje
Bivši spasilac popeo se na svoj brod, a odjednom je potpuno odjeven skočio u vodu. Svom snagom plivao je prema paru koja se zabavljao u vodi između usidrenog broda i plaže.
“Vjerojatno ovaj čovjek koji pliva prema nama misli da se utapaš”, rekao je muž ženi.
Zabavljali su se u vodi i počeli glasno vikati. “Jel’ nešto nije u redu … Što to on radi?”
Za to vrijeme on je nešto vikao prema njima.
Bivši spasilac se nije obazirao na njih dvoje i nastavio plivati svom snagom.
“Izlazi!” vrisnuo je dok je zaronio prema njima.
„Zašto?“
Odmah iza njih, oko pet metara dalje, njihova 9-godišnja kćer se utapala.
Spasitelj je doplivao do nje i spasio je.
Djevojčica ga je odmah uhvatila i vikala u suzama: “Oče!”

Kako je bivši spasitelj primijetio s udaljenosti od 20 metara ono što otac nije primijetio s upola kraće udaljenosti?
Utapanje nije dramatično, kao što misli većina ljudi. Na temelju znanja i dugogodišnjeg iskustva, spasitelj je prepoznao utapanje. Otac, poput svakog običnog laika, misli da utapanje izgleda kao na televizijskim emisijama.

Ako provodite vrijeme na vodi, dobro je uočiti znakove koji upućuju na utapanje. Dok nije viknula “Oče!” (Kad je već bila sigurna), djevojka se utapala u potpunoj tišini.

Čak ni ja, bivši spašavatelj, nisam bio iznenađen ovom pričom. Utapanje je uglavnom posve tihi događaj.
Mashing, snooping i vrištanje je prisutan samo u filmovima, a ni na koji način u stvarnom životu.
Prirodni odgovor organizma na utapanje je sprječavanje vrištanje i ispuštanje glasova tijekom utapanja. To je odgovor tijela neposredno prije utapanja ili tijekom samog utapanja.
Stoga, utapanje najčešće nije dramatično kao što je prikazano na televiziji. Kada se osoba utapa, ima vrlo malo ili nimalo potonuća.
Da biste lakše zamislili koliko je tiho utapanje, pročitajte ovu činjenicu: utapanje je drugi najčešći uzrok smrti djece do 15 godina (odmah nakon prometnih nesreća). Oko 750 djece utopit će se iduće godine, oko 375 će se utopiti u neposrednoj blizini svojih roditelja ili prisutnosti odraslih. U 10 posto slučajeva, odrasli će čak gledati utapanje i neće ga prepoznati na vrijeme.

Utapanje se ni na koji način ne vidi kao utapanje, a dr. Pia (koji je napisao definiciju prirodnog odgovora organizma na utapanje) opisao je kako tijelo reagira na utapanje:

• Osim u izuzetno rijetkim slučajevima, ljudi ne mogu pozvati pomoć zbog psiholoških čimbenika tijekom utapanja. Dišni sustav je samo za disanje. Govor je sekundaran. Mora se osigurati disanje da može govoriti.
• Tijekom utapanja, usta osobe su neko vrijeme u vodi i neko vrijeme u zraku. U međuvremenu, nema dovoljno vremena na površini da osoba uhvati zrak, izdahne i vrišti u isto vrijeme.
• Pri utapanju ne možete ukazati na to da ste u nevolji. Prirodni instinkt prisiljava ruke da se protežu. Pritisci prema dolje prečavaju osobi koja tone da digne usta iz vode i pokuša uhvatiti zrak.
• Zbog prirodnog odgovora organizma na utapanje, osoba ne može kontrolirati krajnje vrijeme utapanja.
• Psihološki odgovor tijela na utapanje je takav da se osoba ne može savijati kako bi si pomogla ili pružila svoju ruku prema spasitelju ili opremi za spašavanje.
• Od početka do kraja, prirodni odgovor organizma na utapanje ne dopušta kontrolirane pokrete. Iz tog razloga, utopljenik ne pokazuje znakove takozvane ‘borbe za život’. Ako se osobi koja se utapa brzo ne pomogne, tijelo se može boriti najviše 20 do 60 sekundi prije utapanja (Izvor: On Scene magazine: Jesen 2006., stranica 14).

Naravno, sve gore navedeno ne znači da osoba koja vrišti za pomoć nije u velikoj nevolji. Također se može dogoditi da prirodni odgovor organizma na utapanje nije tako jak, pa osoba i dalje pomaže svojim spasenjem.

Koji simptomi pokazuju da se osoba utapa?
– Da je cijela glava u vodi ili samo usta.
– Glava je okrenuta natrag s otvorenim ustima.
– Oči izgledaju “staklaste” i prazne – osoba ne može izoštriti sliku.
– Oči su zatvorene.
– Kosa pokriva čelo ili oči.
– Osoba ne koristi noge.
– Hiperventilacija ili panično hvatanje/gutanje zraka.
– Pokušaj plivanja u određenom smjeru, ali bez uspjeha.
– Osoba se pokušava okretati na leđa.

Dakle, kako možete biti sigurni da je osoba u najboljem redu?
Ako je jednostavno pitate: “Jeste li dobro?”
Ako odgovori, najvjerojatnije je sve lako.
Kada izgleda nesvjesna okoline i ne odgovara, imate 30 sekundi da ju spasite.
Prije svega RODITELJI – ZAPAMTITE OVO: djeca koja se igraju u vodi su glasna.
Čim utihnu, provjerite šutnju.

(preuzeta objava Miodrag Cico Novosel, član HGSS-a)

_____________________INTERMEZZO_________________

_____________________________________________________