Vjerodostojno, ali ne za djecu iz Klaićeve
Vjerodostojnost, književnoteorijski pojam kojim se književni tekst opisuje s obzirom na stupanj njegova podudaranja s nizom čitateljskih normi, pretpostavki i uvjerenja s pomoću kojih on ovjerovljuje zbilju koja ga okružuje. Tekst vjerodostojnost stječe iz autorske perspektive postupcima oponašanja, prikazivanja, ovjerovljavanja, motivacije, a iz čitateljske perspektive naturalizacijom. Ona se, prema Aristotelovu mišljenju, ostvaruje ustrojavanjem zapleta po načelima vjerojatnosti i nužnosti. U kontekstu suvremene književne teorije pojam vjerodostojnosti rabi se više implicitno, što znači da ni jedan tekst nije takav sam po sebi nego ga takvim tek treba učiniti. Iako se postizanje takva učinka obično pripisivalo autoru, primjeri u kojima prevladavajući modeli vjerodostojnosti bivaju dovedeni u pitanje i razotkriveni, pokazuju da se i okvirni segmenti teksta (ime izdavača, ime autora, naslov i dr.) mogu naći u ulozi njezina jamca. (Leksikografski zavod Miroslav Krleža)
