Vrijeme rušenja mostova od sna
Tek danas sam shvatio da sam upravo na prvi dan proljeća napravio neke drastične rezove u svom životu odnosno načinu življenja, drastične bar za mene i moje shvaćanje. Prvi dan proljeća kao neki prvi dan buđenja prirode pa možda je moj rez neki način buđenja.
Naime, jučer navečer sam obrisao apsolutno sve privatne profile na društvenim mrežama. Odlučio sam da nadalje svi trenuci u mom životu bilo veseli bilo tužni, sva razočaranja u ljude, sve što utječe na moj raspoloženje više neće biti povod raznim dnevnim mislima i izrekama jer su previše zloupotrebljavani. Nastavljam s portalom Međimurje info i s mojim blogom u njegovom sklopu te pisanjem fiktivnih priča koje crpe inspiraciju iz svakodnevnog života, ali inspiracija je prvenstveno samo ideja za priču, svaka sličnost sa stvarnim osobama i događajima je slučajna. Aktivnost u udruzi Mlada pera i rad s djecom nisu ni najmanje upitni.
Jednostavno, dnevni događaji previše su utjecali na moje misli, na moje raspoloženje, na moju percepciju dobra i zla. Red je da se tome stane na kraj. Trebam malo ležerniji pristup životu, odrediti neke granice privatnog i javnog. Volim pisati i daljnje pisanje ide samo za blogiranje i pisanje priča te za rad s djecom.
Mnogi neće shvatiti poantu ovog teksta, neki jer se baš s ovim tekstom prvi put susreću sa mnom i ne znaju što sam to do sada uopće pisao i radio na društvenim mrežama, neki koji ni do sada nisu shvaćali moje objave pa neće ni poantu ovog teksta i neki koji su i prije nego su pročitali ovaj tekst, baš kao i sve do sada, odlučili da ga neće razumjeti. No poanta je, Gorkić Taradi privatno više ne postoji javno, javno postoji samo Konobar s olovkom, onaj koji od danas osim što promatra život i živi život slobodnije i opuštenije, bez grčeva i stresa. Što ležernije prihvatiš svakodnevne teme to je mogućnost gorkih razočarenja manja, a razlika između fikcije i jave dostupna samo onima čista srca i iskrenih namjera. Vrijeme je da sam odlučim na što ću i kako ću trošiti energiju, na što se vrijedi koncentrirati, a kraj čega samo proći. Uz pripremu nove, četvrte knjige, (knjiga radnog naslova Svakodnevne priče, ubojstvo i seks negdje je na pola puta) bit će vjerojatno i više blogiranja, a svakako i rada s djecom i daljnje poticanje na njihovo literarno stvaralaštvo.
Rekla mi jednom jedna lektorica kad je saznala da sam u horoskopu vaga: Nije Vama lako živjeti život kad stalno važete između dobra i zla! Bila je u pravu. Proživio sam 56 godina, narednih bar 50 ću u ležernijem tonu, za vlastiti gušt!
*********************************INTERMEZZO**********************************