WC tradicija
Ah, godišnji odmor. Taj sveti trenutak u godini kad svi težimo bježati od stvarnosti, pronaći mir i opustiti se negdje na obali. Ali za mene, godišnji odmor ima sasvim drugačije značenje. Jer, bez obzira na to traje li moj odmor vikend, produženi vikend, tjedan dana, deset dana ili dva tjedna, jedan dan mora biti posvećen… trčanju na WC.
Da, dobro ste pročitali. To je moja neobična, ali dosljedna tradicija koja traje još od djetinjstva. Prvo trčanje kojeg se sjećam bilo je kad sam bio još sasvim, sasvim mali klinac. Bio je predivan sunčan dan, a brod je uplovljavao u rapsku luku pozdravljajući sve brodskom sirenom no u tom trenutku javila se i sirena u mom trbuhu uz orguljsku pratnju svih crijeva koja postoje u ljudskom tijelu. I tako, dok je limeni orkestar svirao dobrodošlicu u luci ja sam trčao brodom tražeći WC. Konačno sam ga pronašao, istina sekundu prekasno. Čekao sam dok moja draga majka shvati da me dugo nema iz WC-a no ona očito nije ni primijetila u onoj gužvi i vrevi da me nema jer su svi na brodu nagrnuli na ogradu promatrati veličanstveni doček broda. Kad je moj dječji mozak prihvatio činjenicu da moje drage majke neće biti počeo sam razmišljati što uraditi. Svukao sam se, oprao, primio moje nove hlačice i moju novu majicu u ruku, progutao sav ponos i stoički krenuo gol prema majci demonstrativno noseći kao štafetu uneređene nove hlačice i majicu. U sekundi glavna atrakcija više nije bila limena glazba ni mažoretkinje već ja i svi putnici broda su se smijući okretali prema meni, a oni bogatiji s foto aparatom su me i slikali. Naime, onda još nije bilo GDPR zakona i dječjeg pravobranitelja.
Godinama kasnije, tradicija je ostala ista, no dobro ne ista, ali jako jako slična. Bez obzira na to jesmo li na vikend odmoru ili na dvotjednom putovanju, uvijek je jedan dan posvećen trčanju, trčanju na WC. Možda je to moja jedinstvena sposobnost da testiram sanitarne čvorove u svakom hotelu, kampu i apartmanu na obali. Sigurnost prije svega!
Možda mislite da je to grozno. Ali zapravo, pronašao sam i neke pozitivne strane ovog iskustva. Na primjer, s vremenom sam postao pravi stručnjak za WC-e na Jadranu. Mogu vam reći gdje se nalazi najbliži WC na bilo kojoj plaži od Pule do Dubrovnika. Trebate preporuku za najudobniji WC na autocesti? Samo pitajte!
Svake godine nadam se da će ovaj put biti drugačije. Pokušavam sve – od izbjegavanja pašteta do ispijanja samo flaširane vode, ali moj želudac se ne da tako lako prevariti. Kao da ima svoj unutarnji GPS za svaki WC unutar radijusa od 10 kilometara.
Sve ima svoju evoluciju pa i ova tradicija. I dalje je za svaki posjet moru jedan dan rezerviran trčanjima na WC no sad taj dan ne izlazim iz kuće. Naime, uz vrućine i moj tlak dehidracija ponekad izazove i kratku nesvjesticu pa bolje biti na domaćem terenu.
Možda nije glamurozno, ali je sigurno nezaboravno. I tko zna, možda jednog dana napišem vodič: “WC-i Jadranske obale: Vodič za preživljavanje.” Do tada, sretno ljeto svima i ne zaboravite – uvijek nosite dodatne role papira!
Jedna činjenica ipak nije evoluirala; uvijek, ali uvijek trčanjem se bavim samo jedan dan, već drugi dan sam oporavljen. Zanimljiva enigma, a sad idem nadoknaditi kupanje koje sam jučer propustio!
*********************************INTERMEZZO**********************************