Za sve su krive zaruke

Zadnja dva tjedna su prilično turbulentna, barem meni i za mene. Prvo se poklopilo da me šefica nakon nekoliko godina stavila u jutarnju smjenu što vama možda i nije čudno no jeste meni jer do sada sam u četiri godine tri (3) puta radio jutarnju  smjenu i to na vlastiti zahtjev jer mi je trebala slobodna večer. Uvijek smo govorili da kad me šefica stavi u jutarnju smjenu da je to znak da sam nešto zgriješio pa za kaznu idem u jutarnje hlađenje. Očito sam ovaj put nešto teško i veliko zgriješio jer sam stavljen u jutarnju smjenu ne jedan, ne dva, ne tri nego 5 (dana) zaredom! No izgleda da sam bio uzoran kažnjenik pa sam vraćen u popodnevnu smjenu koja odgovara mom karakteru i tempu (čitaj: lijenosti ustajanja ujutro!).

Uglavnom i to je prošlo i čak je bilo i vrlo dobro ako izuzmemo teret ranog ustajanja. Kad si naviknut doći s posla oko ponoći i onda tipkati do 2-3-4 ujutro jutarnje buđenje je tada uobičajeno oko 11 sati pa je za jutarnju smjenu potrebno veliko osobno odricanje, skoro da sam zaslužio neki orden za jutarnje ustajanje! Ipak, kako rekoh, to je prošlo no ni tu nisu gotove patnje mladog Werthera.

Sljedeći šok dolazi od drugog pretpostavljenog – banket managera. Odlazi tjedan dana na godišnji odmor što bi bilo sve po PeeSu da baš taj tjedan kad on odlazi na godišnji nisu upali coffee breakovi pa se u svojoj 57. godini još moram i to naučiti. Čini mi se onako u magli da mi je to nešto spominjao, ali tko obraća pažnju na te nevažne detalje koja priča banket manager???

Sjećam se samo da mi je pokazivao slike mjesta i smještaja kuda odlazi sa svojom dragom na godišnji; onako baš su cool fotke i smještaj djeluje pomalo romantično  s daškom afrodizijaka. I sinoć poslije udarnog dijela smjene vidim ja šefica (od milja zvana Šefika) zadubila se u mobitel i smješka se. Kakav bi ja to bio uzoran radnik kad ne bih provirio preko ramena da vidim što to čita i zašto se smješka!?

I znate što ? Gleda ona u sliku neke ruke na kojoj se nalazi neki prsten! Ja tupko kakav jesam ništa nisam shvatio dok mi Šefika nije objasnila da se naš banket manager zaručio!!! Sad su meni jasne one slike romantičnog smještaja s daškom afrodizijaka i zašto sam ja morao savladati sve tajne coffee breakova!

Draga Antonija, dragi Denise, iako sam čisto slučajno saznao za vaše zaruke, čestitam od srca! Očito naš banket manager zna dobro planirati i potajno realizirati čudesne stvari no svi jedva čekamo da se vrate s godišnjeg pa da saznamo sve detalje i čujemo obje verzije o prosidbi – i Antonijinu i Denisovu! Naše čestitke imaju samo jednu verziju – onu od srca!

*********************************INTERMEZZO**********************************