Zagorci, ovo vam moram reći!
Obećali ste ženi jednodnevni izlet u nedjelju i uzdate se last minute ponudu turističkih agencija za jednodnevne izlete. Pogađate i sami, to ne postoji. I zato morate sami smisliti kuda i kako. Ja sam smislio izlet u Muzej krapinskih neandertalaca jer tamo još nismo bili, a uzmemo za svaki slučaj kupaće i ručnike ako se slučajno zalomi da bude tako vruće da se negdje i okupamo. Mislim, odabrao sam taj muzej iz dva razloga:
- prvi: da održim obećanje za jednodnevni izlet,
- drugi: da velim tim neandertalcima da smo negdje u daljnoj evoluciji debelo zajebali!
Vjerovali ili ne, razgledavanje muzeja može čovjeka izgladnjeti. Pitam GPS Route finder za restorane u blizini i za oko mi zapne Restoran-dvorac Mihanović, udaljen desetak kilometara. Deset kilometara plus-minus, krećemo.
Ja bi u klimatiziranoj sali i pokraj utičnice da punim mobitel, žena želi na terasu. Na terasi hlad, lagani ugodan povjetarac jačine i svježine kao da je reguliran nekim termostatom i pogled na, nećete vjerovati, Terme Tuhelj. Kako sam ponosan sam na sebe što sam se sjetio da ponesemo kupaće!
I tu negdje počinje dio kad vam, dragi Zagorci, moram reći da niste normalni. Vidim ja, nekih desetak kilometara do Dvora Veliki Tabor, pa isto tako desetak kilometara do dvorca Miljana, pa desetak kilometara do dvorca ovog, pa onog! Pa dobro Zagorci, znate li vi graditi i nešto drugo nego samo dvorce!? No što ću, deset kilometara plus-minus, krećemo put Velikog Tabora.
I dok na cijelom svijetu postoje samo dva zavoja: lijevi i desni, u Zagorju ih ima mali milijun pa vam put od desetak kilometara ne traje samo desetak minuta no za to su Zagorci našli odlično rješenje, osim uživanja u lijepoj prirodi i unikatnim kapelicama pažnju morate usmjeravati i na originalne kuće koje se znaju iznenada pojaviti.
još malo i saznat ćete zašto
Kad bi jednom kratkom rečenicom trebalo opisati razgledavanje ovog dvora, to bi bila rečenica: “Tu smo već bili?'”. Jer ova šestero-osmero-desetoro-vragćegaznati koliko kutna utvrda, sa bezbroj isprepletenih stepeništa vas vrti u krug i dok mislite da ste u prizemlju vi ste na drugom katu s druge strane te normalno nemate blage veze gdje jeste, a gdje niste bili. I normalno da onda više ne vidite ravno!
Do dvorca Miljana GPS kaže 4 kilometra. Četiri kilometara plus-minus, krećemo put Miljane. Privatan posjed pa ne možemo unutra, no divimo se izvana, ne samo dvorcu nego i uređenoj okolici.
I tako, kad smo krenuli na put, do cilja nam je trebalo 67 km, a sad nam odjednom natrag do kuće treba 126 km. To je plus-minus 10 kilometara pa nekoliko puta. GPS Route finder dobiva zadatak da nam pokaže najkraći put kući, a on vodi kroz Kumrovec. Pa mislim, što sad, idemo kroz Kumrovec. I što smo bliže Kumrovcu, to su češće crkve na vrhovima brda. Kod Kumrovca već skoro 1 brdo = 1 crkva. Odlučujemo da i tu stanemo i razgledamo. I kad smo ugledali pravo pravcato uređeno etno selo nismo požalili ni sekunde. Jer kad je cijelo selo muzej i to osmišljen i uređen muzej nema izgovora što se niste zaustavili i razgledali ga. Hiže zidanke i hiže mazanke, u svakoj kući predstavljen po jedan tradicijski obrt, običaji iz života nekadašnjeg žitelja Hrvatskog zagorja, zagorska svadba, potočić u kojem plivaju ribice ( a vidjeli smo i zmiju) daju gotovo idiličan ugođaj, iako život zagorskog seljaka i težaka nekad je bio sve samo ne idiličan.
I onda napokon krećemo kući, vrlo zadovoljni svime što smo taj dan vidjeli i gdje smo sve bili! Zagorci, nemate se čega sramiti, samo nemojte živjeti na staroj slavi! Pričate viceve o tome kako Zagorci mogu puno popiti, a čovjek bi skoro dehidrirao tražeći krčmu putujući po Zagorju uzduž i poprijeko! Neka vam međimursko Nedelišće pokaže koliko krčmi dolazi na (ne)koliko stanovnika!
_____________________INTERMEZZO_________________
_____________________________________________________
